Moda je prolazna, stil je vječan!
Vjerujete li u horoskop? Ja se ne razumijem osobito; znam, otprilike, karakteristike znakova i tu moje znanje naglo prestaje. Naravno, najviše znam o znaku u kojem sam rođena; o Blizancima. Prema većini karakteristika, tipična sam predstavnica tog znaka.
I samu me čudi koliko mi dugo, u komadu, Muza sjedi na ramenu. Mislim, nikada nije u potpunosti odsutna, uvijek je ona tu negdje, ali su joj baš kao i meni, fokus i koncentracija kratkog daha, pa većinu toga što izmaštamo, ne uspijem materijalizirati. No, evo, morate priznati da sam od još od travnja prilično produktivna. Na valu kreativnosti nastavljam s krojem iz Burde za svibanj 2020. i s modelom haljine br. 109.
Znate da mi je najmrskiji dio procesa stvaranja odjevnog predmeta vađenje kroja na papir, pa ga onda kad prođem tu groznu muku, treba ga i iskoristiti-više puta! A, i kad mi se neki model svidi, moram ga napraviti u, najpoštenije bi bilo reći priznati, barem triput!
Kupovanje odjeće za posebne prigode pustilo me, otprilike, na fakultetu. Obožavam odjeću, mislim o njoj više nego svemu ostalome, ali nemam običaj previše promišljati što bih mogla odjenuti za neku prigodu, a kamoli kupovati ili izrađivati neki odjevni predmet. Kod mene je to više stvar trenutka. Naime, u ormaru imam sasvim dovoljno odjeće koju s nešto nakita i pravim cipelama mogu prilagoditi svakoj prilici. Dok sam studirala i izlazila k’o luda, imala sam običaj sašiti novu košulju ili majicu za izlazak -svaki vikend.
Continue reading “ANTRACIT SIVA SHIBORI HALJINA ILITI HALJINA ZA LAIBACH”
Rijetko šijem nešto zato što mi baš treba. U većini slučajeva radi se o potrebi za stvaranjem. No, ovaj put, doista su mi trebale crne šossuknja-hlače. Kad kažem “trebale” to znači da su se zelene, neočekivano, pokazale kao pun pogodak, a ne mogu baš stalno samo njih nositi. A, vjerujte mi, doista ih nosim stalno! U inventuri tkanina koje posjedujem naišla sam na krasan komad debljeg lana koji imam već “sto godina” i koji je već puno puta trebao nešto postati, ali sudbina mu se, eto, nasmiješila tek sada. Šivat ću po već dvaput(sašila sam i plavu verziju u međuvremenu) isprobanom kroju, pa ću vam, umjesto da natenane opisujem proces, ispričati priču o maloj Divi koja je bila posebna pahuljica još davno prije no što je skovan izraz “milenijalci” i prije no što je bivanje pahuljicom postalo mainstream.
Continue reading “OBIČNE CRNE ŠOS-HLAČE ILI PIONIRKA U ZELENIM ČARAPAMA”
Prije nekog vremena, odlučila sam čim više iskoristiti zalihe koje već imam i suzdržati se od kupovine novih tkanina. I, moram vam priznati, prilično mi dobro ide, bar ovaj dio o nekupovanju. 😀 Što se tiče šivanja, tu sam, sigurno ste primijetili, malo zakazala. Puno razmišljam o tome što bih sve sašila, i u mojoj glavi, baš kao u nekom pretis loncu, ključaju ideje, ali nikako da se materijaliziraju.
Continue reading “JEDNOSTAVNE ŠOS-HLAČE ILITI KONAČNO JE MUZA SJELA NA RAME”“Fake it, till you make it!”. Koliko puta ste čuli tu frazu? Meni zvuči baš tipično američki i, iskreno, nisam ljubiteljica. Ali kako maca dođe na vratanca, tako i cica na kolica, tako sam i ja odlučila primijeniti ovu krilaticu. Već i ptice na grani pjevaju o mojim #firstworldproblems, čitaj: sirota Diva neće nikamo otputovati, ali što je tu je. No, mislim si, ako sašijem blješteću suknju, još k tome, od tkanine kupljene na jednom od svojih putovanja, možda se sve nekako čarolijom promijeni, nestane korona i ja se nađem u nekoj europskoj prijestolnici. Hm, malo vjerojatan scenarij, ali teška vremena, traže i očajničke poteze.
Continue reading “SUKNJA ZA DOČEK NOVE ILI FAKE IT TILL YOU MAKE IT!”
Ovogodišnja manifestacija Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama/One Billion Rising Solidarity organizira se u Hrvatskoj po deveti put i posvećena ženama koje su podnijele najveći teret borbe s korona virusom, radnicama u zdravstvu, onima koje su preživjele ekonomsko nasilje, trpe nasilje u na radnom mjestu ili u obitelji, ali i ženama koje svakodnevno brinu o svojoj zajednici – pripremaju i dijele hranu, obilaze starije članove i beskućnike, pomažu izbjeglicama, podržavaju žene koje su preživjele nasilje.
Continue reading “MILIJARDA USTAJE! ili ŽENE JAČE OD POTRESA”Dakle, bila sam svjesna da zabušavam, ali baš ovoliko…
Zadnji, “ozbiljan” pojekt je bio limeta shibori haljina. Krajem kolovoza. Kažu da vrijeme brzo prolazi kad se dobro zabavljaš. Sudeći po tome koliko su mi brzo prošla ova tri mjeseca, zaključujem da sam prava Party Animal. 😀 Nije da nisam ama baš ništa radila; malo sam šivala maske, pisala priče, crtala(ok, točniji termin bi bio “bilježila”) kreacije kojih mi je puna glava. No, nekako, kao u nekoj hibernaciji, začinjenoj dnevno-političkim prilikama, to je bio moj maksimum; tek mali ventili kojima bih tu i tamo otpustila kretivnu gužvu u glavi. Ne znam bi li se to nastavilo tim tempom da u prebiranju po ormaru nisam naišla na ovaj mantil kišni ogrtač. Kupljen davno, za par kuna, s namjerom da ga pretvorim u nešto drugo-tada sam mislila parku- strpljivo je dočekao svojih 5 minuta. Prije nekog vremena odlučila sam da ću pokušati smanjiti zalihe sirovina koje već posjedujem. Ovaj projekt je u skladu s tim, iako bi mogao ići i u kategoriju stvari koje šijem iz obijesti, tako da je to win-win, riješit ću se jednog mantila, sašiti nešto novo i održati image Dive! 😀
Znate da najčešće šijem od recikliranih tkanina ili restlova ostataka tkanina. To je, ponekad većinom često, povoljnije i kreativnije, no, u isto vrijeme i-napornije. Kad naiđem na nenosivi odjevni predmet načinjen od sjajne tkanine- bilo sastavom, bilo uzorkom ili bojom- najčešće od tkanine dobivene od samo tog odjevnog predmeta ne mogu sašiti nešto novo. Između ostalog, zato što najčešće šijem stvari za koje treba gro tkanine. #diva 😀 Već sam u prošlom postu pjevala hvalospjev Burdi za svibanj 2020., a evo sad ću nastaviti u revijalnom tonu. Iduća koju sam odlučila materijalizirati u svoj ormar je haljina br.109. U originalu je haljina sašivena od laganih, lijepo padajućih tkanina, a kako imam ne-znam-ni-sama-koliko svilenih muških košulja koje godinama skupljam ne bih li ih pretvorila u haljinu, možda je ovo kroj koji će ih transformirati iz amorfne mase u zavodljivu haljinu. Jednom.
Na spomen pjesme “La vie en rose”, vjerujem da je većini prva asocijacija Edith Piaf. Ja, pak, u mislima odmah čujem “plink, plink”- zvuk klavira, začinjen diskretnim zvukom gitare i maestralnim ulaskom trube, te hrapavi Louiev glas. Tu verziju ovog evergreena, Louisa Armstronga, preslušala sam, ni sama ne znam koliko puta, jer sam posjedovala cd s odličnim soundtrackom filma “French kiss”.