Upravo sam ustanovila da sam se trebala još malo strpjeti i mogla sam proslaviti godinu dana NEpisanja postova na blogu! Iako sam svjesna da nisam bila osobito produktivna zadnjih mjeseci(volim se izražavati u eufemizmima) svejedno me šokiralo da sam zadnji post na blogu napisala prije nešto manje od godinu dana! To ne znači da uopće nisam šivala! Samo se nisam hvalila, ili bar detaljno opisivala proces nastanka svojih ruko/umotvorina!
Dokaz A: crna suknja
Dokaz B: “ranjeni tigar”/špek/lava suknja
Dokaz C: haljina za plažu
Dokaz D: pokloni za drage ljude za koje, većinom, nisam fotografirala.
U svakom slučaju, u ovih godinu dana sašila sam daleko više toga nego što sam napisala rečenica na blogu. Mislim, nije da je to teško nadmašiti!
Bila sam uvjerena da ću ovo ljeto puno šivati, ali eto nekako, obaveza tu, obaveza tamo, u kombinaciji s paklenim vrućinama- nikako se pokrenuti.
Još od prošle crne haljine, planirala sam sašiti barem još jednu sličnu, isto crnu, haljinu. Crne haljine su mi uvijek zicer– moja uniforma. Iako je moj ig profil poprilično šaren, moja prva ljubav je crna odjeća i tako će vjerojatno ostati zauvijek.
Imala sam još crne tkanine u trakama, posteljnog platna, ostataka proizvodnje koje sam kupila u dućanu TTT-a na kilogram.
Znači svaki, ali svaki put kad šijem od restlova ostataka, moji su osjećaji podijeljeni; veseli me što iskorištavam “otpad”, a opet često se, u procesu, pitam “što je meni ovo OPET trebalo?
No, krenimo po redu!
Tkanina je satinirani crni pamuk, ostatak proizvodnje Merla posteljina. Vjerujem da nećete biti iznenađeni što sam opet odabrala svoj najdraži ljetni kroj Burda Style 109, 5/2020.
Neće vas iznenaditi ni to da sam ga dosta izmijenila. Kao i sve do sad. 😀 Ovo je tehnički crtež originalnog kroja:
A ovo je, ovako stručno izmijenjen, tehnički crtež moje nove haljine.
1.skratila sam rukave i maknula dio tkanine na bočnoj strani.
2. podigla rubove otvora za glavu i dodala na sredini izrez u obliku slova “V”.
3. skratila srednji dio haljine
4. donji dio, umjesto koso krojen, sastoji se od dva nacigana nabrana komada tkanine
5. srednji dio sam sašila od duplog dvostrukog sloja tkanine.
6. dodala prozor otvor na trbuhu
Long story short, namučih se. Al’ zbilja. Znate, kad šijem po n-ti put neki kroj, najčešće to već radim polužmirečki tj. mogu odgledati sezonu serije paralelno sa izradom predmeta. Tako je bilo i ovaj put, ali uz puno živciranja i paranja. Greške po redu:
- izbor tkanine. Spoiler alert; nije greška ako haljinu nosim ljeti u Oslu ili oblačnih dana u Zagrebu. Još jedan spoiler alert: ispalo je da uopće nije greška.
- Donji dio se sastoji od dva nabrana komada, prvi
duplodvostruko širi od donjeg ruba srednjeg dijela, drugiduplodvaput duži od prvog. Umjesto toga, mogla sam ih napraviti samo 30% duže, s obzirom na debljinu tkanine bilo bi dovoljno, a ne bih se toliko napatila s namještanjem. Iako, lijepo izgleda. - Otvor na trbuhu. To zapravo ne bih mogla nazvati greškom; mislim da je baš divan detalj, no smanjuje nosivost haljine. Prikladna za ljeto u Oslu, ali ne baš i za posao u jesen u Zagrebu. A znate da volim sve maksimalno iskoristiti i sa različitim modnim dodacima i cipelama, nositi u različitim prigodama. No, imam rješenje za to! Odmah napominjem, rješenje NIJE “obući ću potkošulju ispod”.
- Osim svega navedenog, nekoliko puta sam zbog te ogromne količine tkanine, prošila i ono što nisam trebala. Pa otparala. I tako više puta. 😀
- Nakon što sam prišila najdonji dio haljine, shvatila sam da je za moj ukus prekratka, pa odlučila dodati još nekoliko dodatnih centimetara.
- Bila sam lijena po gradu tražiti
ciferšluspatentni zatvarač od 60 cm, pa sam prišila onaj od 50 cm koji sam imala kod kuće. Zato sam pri vrhu morala dodati kopčanjegumbićemdugmetom.
Jeste li se umorili samo čitajući sve ovo? A, što da vam kažem, vjerujem da jeste, ali tako je, kako je.
Haljina je gotova i da je kojim slučajem nosim u Oslu, vjerojatno bih je, kao i prošlog puta u Oslu, kombinirala s udobnim sandalama i, nužnom, laganom jaknom.
Moje bojazni da će mi biti prevruće za ljetu u Zagrebu i na hrvatskoj obali, na svu sreću su se pokazale neutemeljene! Iako sam bila skeptična zbog raskošnog donjeg dijela, zapravo, baš on čini haljinu finijom i prikladnom i za nešto svečanije prilike.
Dosad sam je nosila na dva rođendana i jedan večernji izlazak.
No, najčešće sam je nosila baš ovako; udobne espadrile i, neizostavan, šešir!
Ova haljina me potakla na sljedeći projekt. No o njemu kad bude gotovo. Možda za tjedan, dva, a možda za godinu dana! Kod mene se nikad ne zna!
Do nekog novog nastavka šivačke drame uživajte u pjesmi koja mi ne izlazi iz glave!