“Vrijeme brzo prolazi kad se dobro zabavljaš!”. I tako, u dobroj zabavi prošlo je više od tri mjeseca od mog posljednjeg posta na blogu. Ne mogu reći da ama baš ništa nisam šivala, no kad bi mi god pao na pamet konkretniji projekt, zaključila bih da mi ormari “pucaju po šavovima” i da imam dovoljno mnoštvo odjeće koju volim i koja mi pristaje. I, da mi ništa novo ne treba!
Disclaimer: Ovu količinu razuma još uvijek nisam uspjela primijeniti kad se radi o cipelama.
Na ovu tkaninu naišla sam u potpunosti slučajno. Naravno, onoliko slučajno koliko može biti kad uđete u trgovinu s tkaninama. 🙂 Bila sam u zapadnom dijelu grada, ne sjećam se više zašto, ali sjećam se da sam išla sa sestrom i nećakom i da smo, usput, ušle u “Pamigo” pogledati imaju li gumbe koji bi mi odgovarali za jednu od haljina “u planu”. Neke gumbe sam našla, ali, naravno, vrag mi nije dao mira, pa sam-uprkos šleperu tkanina koje već posjedujem- samo malo pogledala što ima od sniženih tkanina, i… I, baš dobro da jesam, jer sam naišla na ovo:
Dakle, tkanina je imitacija kože sa zmijskim printom. Po cijeni od 10 kn za metar! Da, de-set! Ah, uštipnite me da se probudim! Kupila sam dva metra, tada misleći, za haljinu. No, par tjedana kasnije, zaključila sam da sam u kroničnom nedostatku “običnih” stvari(koliko nešto kožno sa zmijskim uzorkom ulazi u tu kategoriju) i odlučila napraviti n-tu suknju po kroju iz prastare Burde, iz veljače 2005. g.
Iskreno, ne bih uopće pisala post o ovoj suknji jer sam ih napravila već n po ovom kroju, no onda sam se odlučila uslišati molbe nekih od vas koji su pitali u komentarima ispod fotografija prijašnjih suknji kako mogu nabaviti kroj. Kako se radi o starijoj Burdi, koja nije baš dostupna na svakom koraku, dovinula sam se kako vam mogu pokazati kroj.
Ovo je kroj za suknju, broj 38.
Kvadratići su dimenzija 10×10 cm. Ovaj, osnovni kroj produžavam već ovisno o tome što mi Muza šapće u tom trenutku. 😀
Za ovu suknju kroj sam produžila za nekih 30-ak centimetara, a zatvarač stavila odostraga. Unutrašnji dio gornjeg dijela napravila sam od ostataka neke crne tkanine i stavila viskoznu podstavu.
Naime, zmijska tkanina je lagana, sintetička, i osim što bi mi bilo hladno, ne želim da mi se lijepi za najlonke. I, evo je!
Još uvijek dvojim trebam li je ostaviti ovako dugu ili, možda ipak skratiti koji centimetar. Ono što mi je u nekom trenutku palo na pamet jest da je s obzirom na tkaninu od koje je izrađena, ovo idealna jesenska suknja; k’o neka kabanica za donji dio tijela; stvorena za kišne jesenje dane! 😀
Ono što je također dobro, jest da odlično pristaje uz sive veste i moju novu kožnu jaknu! 😀
U nadi da do idućeg posta i iduće kreacije neće proći ovako puno vremena, i da će jesen biti i dalje ovako topla i sunčana, uživajte u Ellinim milozvucima!
Znate kako kažu: “Vrijeme brzo prolazi, kad se dobro zabavljaš!”. Sudeći po tome koliko meni vrijeme brzo prolazi, zadnja tri mjeseca sudjelujem na zabavi života. 😀 😀 😀 Nažalost, većim dijelom prava zabava je samo #whishfulthinking . 😁
Prošlo je tri tjedna otkad sam sašila plavo-bijelu suknju, a od zadnjeg posta na blogu, bolje da niti ne računam. Ali, evo, krenula sam u novu avanturu. Iako stalno lamentiram, i virtualno i u IRL, da mi nedostaje”običnih” odjevnih predmeta, odlučila sam sašiti još jednu suknju koja bi mogla biti dio fundusa serije “Death in paradise”. I, iako imamo još mjesec i nešto sitno dana ljeta, šivat ću suknju koja je, za razliku od nekih drugih komada u mom ormaru, nosivih veći dio godine, izrazito ljetna. Ne samo zbog kroja, nego i zbog tirkizne tkanine koju sam obojila prije negdje dva mjeseca. A tkanina je divna! Izgleda poput mora koje te mami da skočiš s mola, pritom, veselo se smijući i vičući: “Bombaaaaa!”.
Svi vi koji nešto izrađujete, znate da ponekad ono što počnete izrađivati, ne ugleda svjetlo dana. U nekoj fazi zapne; ne ide, pa ne ide. U takvim slučajevima, iskustvo me naučilo, treba ostaviti predmet po strani i pričekati da Muza sjedne na rame. No, tu postoji i zamka; nedovršeni projekti često ostaju upravo to: početno uzbuđenje splasne, u međuvremenu počneš izrađivati nešto drugo i… prošla baba s kolačima!
Ah, prošlo je više od mjesec dana od crne haljine s volanom! Nemojte misliti da nisam imala ideja, štoviše, mnoštvo ih se, baš poput nadobudnih pčelica, bjesomučno rojilo u mojoj glavi, povremeno se međusobno sudarajući i pitajući se, kad će doći na red.
No, kako zbog objektivnih okolnosti, čitaj: nedostatka vremena, tako i zbog moje kronične “boleštine”- prokrastinitisa, od realizacije ni “r”. Jednostavno se nisam mogla pokrenuti. A onda sam se sjetila onoga što savjetujem početnicima kad me pitaju kako početi sa šivanjem; uvijek savjetujem da se počne s jednostavnim projektom za čiju realizaciju neće biti potrebno puno vremena i umješnosti kako bi im rezultat bio poticaj za idući projekt. Daleko sam od početnice, ali prokrastinitis je uzeo maha i odlučila sam primijeniti svoj vlastiti savjet i izraditi nešto jednostavno.
Iako mi je glava puna kompliciranijih projekata(da, da, većinom haljina, znate me već :-D), odlučila sam se za ovu, doista jednostavnu, suknju. Model je br.123,
iz Burde za kolovoz 2016. g.
Tkaninu, Ikein dekor, kupila sam već poprilično davno u Humani Novoj. Kupila sam dva prilično velika komada. Ne znam čemu je bilo namijenjeno, ali sa svih strana tkanina je bila porubljena. Ove fotografije sam pronašla u bespućima interneta.
Čemu god bilo namijenjeno, jako mi se svidjelo, i predosjećam da će efektno izgledati kao odjevni predmet. Ovo je jedan od projekata, kod kojeg nisam morala štedjeti na tkanini i kombinirati kako da sve krojne dijelove uklopim u (pre)malo materijala.
Pa, krenimo; kroj se sastoji od 2 dijela, no, naravno, ja ne bih bila ja, kad ne bih napravila barem male preinake, pa sam stražnji dio krojila iz dva dijela jer sam kopčanje premjestila straga. Dodala sam i džepove u šavu. Zašto? Pa, kakvo je to uopće pitanje?! 😀
I zadnja promjena; produžila sam suknju za nekih 15-ak cm.
Nije bilo nikakvih drama, ali na to sam i računala kad sam izabrala ovaj kroj. Trebalo mi je nešto što ću brzo završiti i što će me potaknuti da nastavim u revijalnom tonu. 😀
Kako je tkanina pamučna, ali i prilično debela, vjerujem da ću baš i kao akvarel tregeršos, i ovu suknju iz očaja nositi puno; prikladna je za veći dio godine; možda nije baš za +30 ili -5, ali sve ostalo između tog dvoje, između prolazi.
I, iako je nastala iz očaja, ova suknja nikako nije očajna! Sviđa mi se kroj, pa predosjećam da ću napraviti još koju suknju. Možda crnu? 😉
A ovo smo suknja i ja!
Odlično izgleda na salonke,
onako damski, kao suknja za finu gospođu, onoliko koliko fine mogu biti gospođe u komandosicama. 😀
Vjerojatnije je da ću je za svaki dan nositi na balerinke,
a, najčešće, na tenisice!
Znate u čemu sam doista dobra? Puno bolja nego u šivanju? Ne pada vam napamet?
Ono u čemu sam doista dobra, jest davanje savjeta. Ovaj savjet samoj sebi, bio je više no uspješan jer kreativnost se radom samo množi, tako da sad osim n-tog novog projekta u glavi, imam i novopronađeni elan da ga i ostvarim! Juhu! Do tada…
Već znate da su moji prijatelji raseljeni po svijetu(počinjem se pitati je li možda fakat problem u meni, a ne u očajnoj socio-ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj? 😀 ). E, pa prijateljici kojoj jedinoj šijem, je rođendan. Sjećate se Bubimire? E da, to je doba godine, i ja sam se bacila na posao.