U nekom od mojih haračenja po second hand shopovima kad je sve po malo kuna, u potrazi za sirovinom, našla sam i ovu košulju. Ima nekih stvari kojima ne mogu odoljeti; jedna od njih(mnogobrojnih, mora se priznati 😀 ) su vojničke košulje. Maslinastih košulja i jakni imam doista puno i sve ih nosim. Volim ih odjenuti kako bih dress down, tj. učinila manje finom, dnevnijom, neku odjevnu kombinaciju.
Svaki put- dakle četvrti, da budem skroz precizna- kad izrađujem haljinu od muških košulja, u procesu rada redovito padnem u egzistencijalnu krizu uz opetovano jadikovanje “Što je meni ovo trebalo?”. Očito imam neku mazohističku crtu kad nastavljam s tim mučenjem. 😀 Osim što, očito imam, za ovakav projekt, dovoljnu dozu mazohizma, imam i još muških košulja spremnih za transformaciju, pa ovo zasigurno neće biti zadnja reciklaža.
Danas su na redu četiri muške košulje sladolednih boja. Gledajući ih zajedno, odmah su me asocirale na sladoledni kup. A sladoledni kup me asocirao na neka davna vremena kad sam bila mala, a u Teslinoj ulici u Zagrebu, bio Ledo centar sa genijalnim sladolednim kupovima. Prigode kad sam tamanila te sladoledne kupove, nisu bile česte; obično bi išla s roditeljima tamo nakon nekog mojeg uspješnog nastupa sa plesnom ili dramskom grupom. U nekim običnijim prilikama, tamo sam jela sladoled “na kuglice”ili, doista poseban, pravi hit u to doba, “špageti” sladoled u super cool fora kornetu. Taj kornet je izgledao kao perilek za suđe i nigdje ga drugdje u gradu nije bilo. A sladoled je izgledao kao špageti, ili čak još više, kao velike debele gliste, ali s obzirom na to da se radi o sladoledu, pretpostavljam da je većini prihvatljivije jesti špageti sladoled nego, recimo, gliste sladoled. 😀
No vratimo se mom propitkivanju bitka iliti šivanju haljine; kao što već dah naslutiti, namučila sam se. Način izrade je sličan kao kod pretkodnih reciklaža- grunge haljine i haljine od divov(sk)ih košulja.
Kao i kod haljine od divov(sk)ih košulja, gornji dio čini košulja odrezana u visini struka kojoj sam dodala po dvije faldice i sprijeda i straga. Košulja od koje radite gornji dio, ukoliko je ne želite prekrajati, trebala bi biti ili vaše veličine ili, kao u ovom slučaju, tek malo komotnija.
Donji dio je kao i kod grunge haljine, kroj donjeg dijela haljine, točnije, podsuknja haljine br.109 iz Burde 12/2010.
Ružičastim košuljama sam skinula rukave te umetnula komade tkanine na rupe od rukava kako bih dobila veću površinu.
Stražnji dio haljine je bio čista improvizacija, no, nije me brinuo konačni rezultat. Do samog kraja predomišljala sam se bih li skinula rukave, ali na kraju sam zaključila da će s dugim rukavima moći biti i proljetna, i ranojesenska haljina, a sad u ljeto, lako ih potfrknem.
Od ostataka ostataka tkanine, sklepala sam, jedva jedvice, remen. Na traku flizelina sam ljepila komadiće preostale tkanine, potom ih sve izrezala, spojila i stavila kopču koja možda nije najidealniji izbor, ali paše mi uz kosu, tako da sve u svemu, nije loše. 😀
I, evo je! Jako mi se sviđa i vrlo je udobna!
Iako je pozadina fotografija cigleni zid, pogled na haljinu me u mislima odvede na more i gotovo da u nosnicama osjećam miris soli, a na licu povjetarac. A uz tu maštariju, nema bolje glazbene podloge od ovoga:
Tko čeka, taj i dočeka! Pa tako je i ova moja haljina, sašivena još prošlo ljeto-prije skoro godinu dana- dočekala da je odjenem! U dućanima je poplava raznoraznih kreacija od popelina i pamuka za košulje. Haljine, košulje, asimetrični topovi… ma, ima svega. Samo, znate ono kad nešto jako volite, a to nešto onda postane popularno? E, pa tako je sada meni sa svim tim stvarima. S jedne strane, pokupovala bih ih sve, a s druge strane, doista ne želim biti dio modne paravojske. 😀 Continue reading “HALJINA OD TRI KOŠULJE ILI PEPELJUGINA HALJINA (BURDA 4/2015, 121)”
Ovo je trebao biti post o grungeu. Grungeu, koji za mene, kao što za neke druge ljude neke druge stvari, predstavlja nostalgiju za nečim što u trenutku kad je bilo popularno, nismo pretjerano voljeli, a sad nam srce zatitra na spomen ili pojavu tog nečeg. Ja sam bila više sam bila u punk điru i jedino što sam od grunge mode objeručke prihvatila, bile su dugačke haljine koje su se kopčale cijelom dužinom, obavezno nošene na glomaznu obuću; marte ili vojničke čizme. Inspiracija za ovaj projekt nije krenula od grungea, ali finalni produkt me poprilično podsjetio na te godine čija je glazbena kulisa bile sastavljena od pjesama Pearl Jama, Soundgardena i Nirvane.
Je li vas ikada grlio Regoč? Ne onaj iz drage mi bajke hrvatskog Andersena, kako joj volimo tepati, Ivane Brlić Mažuranić “Regoč i Kosjenka”! Mislim na nekog kršnog muškarca, visokog preko 190 cm. Ako je, onda znate kakav je to gušt. Mnoge žene, a i muškarci, kao jednu od najpoželjnijih fizičkih osobina muškarca navode visinu. Priznajem, jedna sam od tih. 🙂 Continue reading “DVIJE KOŠULJE- JEDNA HALJINA ILI U REGOČEVOM ZAGRLJAJU”