Znate da najčešće šijem od recikliranih tkanina ili restlova ostataka tkanina. To je, ponekad većinom često, povoljnije i kreativnije, no, u isto vrijeme i-napornije. Kad naiđem na nenosivi odjevni predmet načinjen od sjajne tkanine- bilo sastavom, bilo uzorkom ili bojom- najčešće od tkanine dobivene od samo tog odjevnog predmeta ne mogu sašiti nešto novo. Između ostalog, zato što najčešće šijem stvari za koje treba gro tkanine. #diva 😀 Već sam u prošlom postu pjevala hvalospjev Burdi za svibanj 2020., a evo sad ću nastaviti u revijalnom tonu. Iduća koju sam odlučila materijalizirati u svoj ormar je haljina br.109. U originalu je haljina sašivena od laganih, lijepo padajućih tkanina, a kako imam ne-znam-ni-sama-koliko svilenih muških košulja koje godinama skupljam ne bih li ih pretvorila u haljinu, možda je ovo kroj koji će ih transformirati iz amorfne mase u zavodljivu haljinu. Jednom.
Month: August 2020
LA VIE EN ROSE ILI HALJINA OD ŠEĆERNE VATE
Na spomen pjesme “La vie en rose”, vjerujem da je većini prva asocijacija Edith Piaf. Ja, pak, u mislima odmah čujem “plink, plink”- zvuk klavira, začinjen diskretnim zvukom gitare i maestralnim ulaskom trube, te hrapavi Louiev glas. Tu verziju ovog evergreena, Louisa Armstronga, preslušala sam, ni sama ne znam koliko puta, jer sam posjedovala cd s odličnim soundtrackom filma “French kiss”.
Continue reading “LA VIE EN ROSE ILI HALJINA OD ŠEĆERNE VATE”