Znate da najčešće šijem od recikliranih tkanina ili restlova ostataka tkanina. To je, ponekad većinom često, povoljnije i kreativnije, no, u isto vrijeme i-napornije. Kad naiđem na nenosivi odjevni predmet načinjen od sjajne tkanine- bilo sastavom, bilo uzorkom ili bojom- najčešće od tkanine dobivene od samo tog odjevnog predmeta ne mogu sašiti nešto novo. Između ostalog, zato što najčešće šijem stvari za koje treba gro tkanine. #diva 😀 Već sam u prošlom postu pjevala hvalospjev Burdi za svibanj 2020., a evo sad ću nastaviti u revijalnom tonu. Iduća koju sam odlučila materijalizirati u svoj ormar je haljina br.109. U originalu je haljina sašivena od laganih, lijepo padajućih tkanina, a kako imam ne-znam-ni-sama-koliko svilenih muških košulja koje godinama skupljam ne bih li ih pretvorila u haljinu, možda je ovo kroj koji će ih transformirati iz amorfne mase u zavodljivu haljinu. Jednom.
