Moda je prolazna, stil je vječan!
Sudeći po blogu, čini se kao da nisam osobito vrijedna prošlih mjeseci. No, to je varka! Zapravo, sašila sam poprilično toga; pogotovo u prosincu. Većinom su to bili uporabni predmeti, pokloni za bliske osobe. Kad bi mi i palo na pamet da bih mogla sebi nešto sašiti, otvorila bih ormar i zaključila da imam dosta (i previše) stvari koje volim nositi i sve bi ostalo samo na maštanju.
Iako sam planirala sasvim drugačije, od zadnjeg posta na blogu prošli su mjeseci. Točnije, tri mjeseca! Nije da nisam ama baš ništa šivala, no, ništa što bi zaslužilo post na blogu. Kroj za suknju broj 106 iz Burde 10/2018
mjerkam već godinama-čini se kao model kojeg bih u budućnosti mogla napraviti u “n” verzija. Naravno, ako se pokaže da mi pristaje onako kako bih željela.
Zašto probna na kvadrat?
Volim učiti i vjerujem u cjeloživotno učenje. Osobni rast i razvoj je jedino tako moguć. Već dugo razmišljam kako bih si trebala “zadati” neke nove šivačke izazove, pa će prvi od njih biti: šivanje cargo džepova. Ne znam koji bi ispravan naziv bio na hrvatskom(shame on me! :-D), ali moram priznati da mi se uvijek činilo da je jako komplicirano. Dakle, prvi put šijem suknju po ovome kroju i prvi put šijem cargo džepove!
Read more“Vrijeme brzo prolazi kad se dobro zabavljaš!”. I tako, u dobroj zabavi prošlo je više od tri mjeseca od mog posljednjeg posta na blogu. Ne mogu reći da ama baš ništa nisam šivala, no kad bi mi god pao na pamet konkretniji projekt, zaključila bih da mi ormari “pucaju po šavovima” i da imam dovoljno mnoštvo odjeće koju volim i koja mi pristaje. I, da mi ništa novo ne treba!
Disclaimer: Ovu količinu razuma još uvijek nisam uspjela primijeniti kad se radi o cipelama.
U lipnju sam, nakon što sam pregledala ljetnu odjeću, odlučila sašiti mini kapsulnu kolekciju odjeće u nebojama. Sašila sam crne šos-hlače suknja hlače i… čekaj… i… to bi bilo to! Jednostavno, opet me obuzelo bojenje tkanina i umjesto mini kapsulne kolekcije u nebojama, sašila sam ovo:
‘Ajde, ova sivo- bijela haljina je u nebojama. Doduše, daleko od minimalizma. I, ako ćemo biti iskreni, jedino nju sam svjesno isplanirala; sve ostalo je bilo trenutak kaprica! Kao i moja nova plava haljina.
Continue reading “HALJINA POPUT MORA NA IŽU ILI ČETVRTA PO KROJU #109burda052020”Da moram izabrati što ne volim u procesu šivanja, to bi bile dvije stvari; već toliko puta spomenuta, moja averzija prema vađenju krojeva iz šnita krojnog arka na papir i- mijenjanje konca u endlerici.
Da, znam, problemi prvog svijeta.
Poželjela sam ljubičastu suknju. Ljubičasta mi je, vjerojatno, najdraža boja. Ne nosim je toliko koliko nosim neboje, ili, recimo, plavu boju, ali djelomično zato što na tkaninu u nijansama ljubičaste koje mi se sviđaju rijetko nailazim. Volim gotovo sve nijanse ljubičaste, no sklonija sam onom dijelu spektra od nijanse lavande pa do intenzivne purpurne ljubičaste.
Continue reading “DIZAJN IZ LIJENOSTI ILITI ZVJEZDANA SUKNJA BR.3”Vjerujete li u horoskop? Ja se ne razumijem osobito; znam, otprilike, karakteristike znakova i tu moje znanje naglo prestaje. Naravno, najviše znam o znaku u kojem sam rođena; o Blizancima. Prema većini karakteristika, tipična sam predstavnica tog znaka.
I samu me čudi koliko mi dugo, u komadu, Muza sjedi na ramenu. Mislim, nikada nije u potpunosti odsutna, uvijek je ona tu negdje, ali su joj baš kao i meni, fokus i koncentracija kratkog daha, pa većinu toga što izmaštamo, ne uspijem materijalizirati. No, evo, morate priznati da sam od još od travnja prilično produktivna. Na valu kreativnosti nastavljam s krojem iz Burde za svibanj 2020. i s modelom haljine br. 109.
Znate da mi je najmrskiji dio procesa stvaranja odjevnog predmeta vađenje kroja na papir, pa ga onda kad prođem tu groznu muku, treba ga i iskoristiti-više puta! A, i kad mi se neki model svidi, moram ga napraviti u, najpoštenije bi bilo reći priznati, barem triput!
Kupovanje odjeće za posebne prigode pustilo me, otprilike, na fakultetu. Obožavam odjeću, mislim o njoj više nego svemu ostalome, ali nemam običaj previše promišljati što bih mogla odjenuti za neku prigodu, a kamoli kupovati ili izrađivati neki odjevni predmet. Kod mene je to više stvar trenutka. Naime, u ormaru imam sasvim dovoljno odjeće koju s nešto nakita i pravim cipelama mogu prilagoditi svakoj prilici. Dok sam studirala i izlazila k’o luda, imala sam običaj sašiti novu košulju ili majicu za izlazak -svaki vikend.
Continue reading “ANTRACIT SIVA SHIBORI HALJINA ILITI HALJINA ZA LAIBACH”
Rijetko šijem nešto zato što mi baš treba. U većini slučajeva radi se o potrebi za stvaranjem. No, ovaj put, doista su mi trebale crne šossuknja-hlače. Kad kažem “trebale” to znači da su se zelene, neočekivano, pokazale kao pun pogodak, a ne mogu baš stalno samo njih nositi. A, vjerujte mi, doista ih nosim stalno! U inventuri tkanina koje posjedujem naišla sam na krasan komad debljeg lana koji imam već “sto godina” i koji je već puno puta trebao nešto postati, ali sudbina mu se, eto, nasmiješila tek sada. Šivat ću po već dvaput(sašila sam i plavu verziju u međuvremenu) isprobanom kroju, pa ću vam, umjesto da natenane opisujem proces, ispričati priču o maloj Divi koja je bila posebna pahuljica još davno prije no što je skovan izraz “milenijalci” i prije no što je bivanje pahuljicom postalo mainstream.
Continue reading “OBIČNE CRNE ŠOS-HLAČE ILI PIONIRKA U ZELENIM ČARAPAMA”
Prije nekog vremena, odlučila sam čim više iskoristiti zalihe koje već imam i suzdržati se od kupovine novih tkanina. I, moram vam priznati, prilično mi dobro ide, bar ovaj dio o nekupovanju. 😀 Što se tiče šivanja, tu sam, sigurno ste primijetili, malo zakazala. Puno razmišljam o tome što bih sve sašila, i u mojoj glavi, baš kao u nekom pretis loncu, ključaju ideje, ali nikako da se materijaliziraju.
Continue reading “JEDNOSTAVNE ŠOS-HLAČE ILITI KONAČNO JE MUZA SJELA NA RAME”