KRAJNJE EKLEKTIČNA SUKNJA ILI SUKNJA OD ZAVJESA

Svi vi koji nešto izrađujete, znate da ponekad ono što počnete izrađivati, ne ugleda svjetlo dana. U nekoj fazi zapne; ne ide, pa ne ide. U takvim slučajevima, iskustvo me naučilo, treba ostaviti predmet po strani i pričekati da Muza sjedne na rame. No, tu postoji i zamka; nedovršeni projekti često ostaju upravo to: početno uzbuđenje splasne, u međuvremenu počneš izrađivati nešto drugo i… prošla baba s kolačima!

Continue reading “KRAJNJE EKLEKTIČNA SUKNJA ILI SUKNJA OD ZAVJESA”

MAJICA SA PSOM ILI RECIKLAŽA NA N-TU


Već godinama pratim sadržaje vezane uz održivu modu, čiji je veliki dio ponovna upotreba ili prenamjena već postojećih odjevnih predmeta. Osim toga, vjerujem da oštećene odjevne predmete, ukoliko su kvalitetni, treba zakrpati ili možda redizajnirati i produljiti im život. ALI… Ali, meni je osim održivosti bitna i estetika. Ponekad mi među ponuđenim sadržajima na instagramu dođu fotografije ljudi koji su daleko ekstremniji u svojim nastojanjima da iskoriste neki odjevni predmet. I onda vidite sliku gaća, koje su nekad davno bile crne, a sad su neke umjereno sive boje koje je ponosni vlasnik/ica, zakrpao po 15-ti put. Ili tajice, već u potpunosti stanjene, na šavovima između nogu s više rupa nego tkanine, a vlasnik/ica pita internetsko sijelo kako da ih pokrpa. Čak i ako niste izuzetno vizualni tipovi, jasno vam je o čemu govorim. Ja tu povlačim crtu. Kao i velika većina internetskog sijela, pa su u takvim ekstremnim slučajevima savjeti najčešće: “riješi ih se”, “briši prašinu”, etc.

E, pa slično je i s majicom iz današnje priče. Ovo na fotografiji je majica koju sam napravila prije cca 10-12 g.

Nastala je tako što sam haljinu iz “Nade Dimić” nastalu 80-ih, kupljenu na Hreliću, skratila i proširila vratni izrez.

Dakle, nije izgledala ovako. Osim što je imala render na dnu i oko vrata, onako, kao poludolčevita, tad, nekad davno, bila je crne boje s leopard printom u boji starog zlata.

Ovo je blijeda kopija, u doslovnom smislu riječi. 😀

Ovaj donji tkanine, ipak nešto intenzivnije boje, bio je ispod aplikacije, pa je nešto bolje sačuvan.

Aplikacija psa je bila dio ogromne jakne načinjene od debelog crnog lana na kojoj je nasumce bilo prišiveno desetak različitih aplikacija; ovaj pas, palma, purica, jagoda… i još štošta čega se ne mogu sjetiti. Dakle, jaknu sam kupila s namjerom da je prenamjenim.

I tako je i bilo. Psa sam izrezala, prišila na redizajniranu nekad haljinu, sada majicu, dodala malo šljokica, ukrasila fluorescentno zelenim koncem i… bila oduševljena! Ne samo ja. Gdje god bi se pojavila, svi su željeli istu takvu majicu. Među svima bila je i moja sestra koja ju je odmah bezecirala.I, iako sam ja tu majicu dosta često nosila, u nekom trenutku sam se zasitila i, s obzirom na to da mi je bila draga i na trud koji sam uložila, a i još uvijek je izgledala besprijekorno, odlučila sam je dati sestri. I od tog trenutka komplimente za majicu je dobivala moja sestra, koja ju je nosila još češće no ja. Eh, ali, ništa nije vječno. Kad nešto toliko dugo i toliko često nosite, onda se pohaba i dođe vrijeme da se oprostite od toga. Bar ja tako radim. Moja sestra ne. Doslovce smo se zadnje dvije godine natezale; svaki put kad bih ju vidjela u toj, sad već tužnoj krpi za prašinu, sugerirala bih da je vrijeme da se oprosti s njom. Moja nastojanja su bila bezuspješna, sve do prije pola godine nije priznala da je majica dala svoje. No, ne i pas. Pristaje riješiti se majice ako joj psa prišijem na neku drugu. Ok, daj što daš! 🙂

Psa sam izrezala, majicu spremila u vrećicu sa ostalim stvarima za reciklažu koje ću odnijeti na reciklažu u Humanu Novu.

Nakon duge potrage za odgovarajućom zamjenskom majicom- ne smije biti prezatvorena, ne smije biti predebela, a opet dovoljno debela da podnese težinu aplikacije, po mogućnosti neke neboje- na kraju balade smo je našle- u mom ormaru. Kupljena u nekom second hand shopu, iako sam je još uvijek nosila, složile smo se da je idealna zamjena prethodnici.

Nakon što sam prišila psa, ja ne bih bila ja, da još nisam malo “prčkala”.
Oko oka sam izvezla detalj fluorescentno zelenim, a na kragni ružičastim koncem.

I, to je to… Majica je spremna za idućih barem 5 godina nošenja! !


SUKNJA OD IKEINOG DEKORA ILI ŠOS IZ OČAJA

Ah, prošlo je više od mjesec dana od crne haljine s volanom! Nemojte misliti da nisam imala ideja, štoviše, mnoštvo ih se, baš poput nadobudnih pčelica, bjesomučno rojilo u mojoj glavi, povremeno se međusobno sudarajući i pitajući se, kad će doći na red.

No, kako zbog objektivnih okolnosti, čitaj: nedostatka vremena, tako i zbog moje kronične “boleštine”- prokrastinitisa, od realizacije ni “r”. Jednostavno se nisam mogla pokrenuti. A onda sam se sjetila onoga što savjetujem početnicima kad me pitaju kako početi sa šivanjem; uvijek savjetujem da se počne s jednostavnim projektom za čiju realizaciju neće biti potrebno puno vremena i umješnosti kako bi im rezultat bio poticaj za idući projekt. Daleko sam od početnice, ali prokrastinitis je uzeo maha i odlučila sam primijeniti svoj vlastiti savjet i izraditi nešto jednostavno.

Iako mi je glava puna kompliciranijih projekata(da, da, većinom haljina, znate me već :-D), odlučila sam se za ovu, doista jednostavnu, suknju. Model je br.123,

iz Burde za kolovoz 2016. g.

Tkaninu, Ikein dekor, kupila sam već poprilično davno u Humani Novoj. Kupila sam dva prilično velika komada. Ne znam čemu je bilo namijenjeno, ali sa svih strana tkanina je bila porubljena. Ove fotografije sam pronašla u bespućima interneta.

Čemu god bilo namijenjeno, jako mi se svidjelo, i predosjećam da će efektno izgledati kao odjevni predmet. Ovo je jedan od projekata, kod kojeg nisam morala štedjeti na tkanini i kombinirati kako da sve krojne dijelove uklopim u (pre)malo materijala.

Pa, krenimo; kroj se sastoji od 2 dijela, no, naravno, ja ne bih bila ja, kad ne bih napravila barem male preinake, pa sam stražnji dio krojila iz dva dijela jer sam kopčanje premjestila straga. Dodala sam i džepove u šavu. Zašto? Pa, kakvo je to uopće pitanje?! 😀

I zadnja promjena; produžila sam suknju za nekih 15-ak cm.

Nije bilo nikakvih drama, ali na to sam i računala kad sam izabrala ovaj kroj. Trebalo mi je nešto što ću brzo završiti i što će me potaknuti da nastavim u revijalnom tonu. 😀

Kako je tkanina pamučna, ali i prilično debela, vjerujem da ću baš i kao akvarel tregeršos, i ovu suknju iz očaja nositi puno; prikladna je za veći dio godine; možda nije baš za +30 ili -5, ali sve ostalo između tog dvoje, između prolazi.

I, iako je nastala iz očaja, ova suknja nikako nije očajna! Sviđa mi se kroj, pa predosjećam da ću napraviti još koju suknju. Možda crnu? 😉

A ovo smo suknja i ja!

Odlično izgleda na salonke,

onako damski, kao suknja za finu gospođu, onoliko koliko fine mogu biti gospođe u komandosicama. 😀

Vjerojatnije je da ću je za svaki dan nositi na balerinke,


a, najčešće, na tenisice!

Znate u čemu sam doista dobra? Puno bolja nego u šivanju? Ne pada vam napamet?

Ono u čemu sam doista dobra, jest davanje savjeta. Ovaj savjet samoj sebi, bio je više no uspješan jer kreativnost se radom samo množi, tako da sad osim n-tog novog projekta u glavi, imam i novopronađeni elan da ga i ostvarim! Juhu! Do tada…


CRNA HALJINA S VOLANOM ILI ZIMSKA HALJINA

Gotovo cijeli život, moja top lista godišnjih doba izgledala je ovako:

1.proljeće

2.ljeto

3.jesen

4.zima

Cijeli život, do prije 6 godina. Onda sam nekako počela uživati u svim godišnjim dobima. Da, čak i zimi. Mislim, lakše je kad shvatiš da, ako se prikladno odjeneš, neće ti biti (toliko) hladno. Osim u kuhanom vinu, počneš uživati i u drugim zimskim radostima. Ovo sam ja. Prije 6 godina, na vlastoručno napravljenom prijestolju od snijega.

Sretna sam i vesela. No, ove godine nije tako. Stalno imam osjećaj, ukoliko nisam zabundana k’o medvjed, da sam u grču od hladnoće. Continue reading “CRNA HALJINA S VOLANOM ILI ZIMSKA HALJINA”

KAKO SAŠITI JEDNOSTAVNI RUKSAK ILI DINOSAURI ZA KARLA

Današnji projekt je valjda najbrže dovršen ikad! Kako to? E, pa… zato što je pola posla napravio netko drugi. 😊

Prije nekog vremena dobila sam upit od Caspar Designa da testiram njihov kroj za ruksak; u narodu  poznatiji kao –torba za tjelesni. 🙂 Caspar design je studio koji se bavi digitalnim printom na tkanine. I, nemojte reći da vas nisam upozorila; jednom kad odete na njihovu web stranicu,  koliko god se opirali, ostat ćete tamo dugo, dugo… 😊

Već sam spominjala da je jedan od razloga zašto sam počela izrađivati odjeću od recikliranih tkanina i to, što se u dućanima metražom vrlo rijetko  može naći neke doista zanimljive uzorke; barem po mojim kriterijima, a već znate da su moji kriteriji visoki… i neobični. 😉

Za testiranje kroja mogla sam izabrati uzorak, nesebično sam se odlučila  za ove preslatke dinosaure .

Continue reading “KAKO SAŠITI JEDNOSTAVNI RUKSAK ILI DINOSAURI ZA KARLA”

ROĐENDANSKA SUKNJA ILI SUKNJA SA ZECOVIMA

Znaaaaaanam da se kaže zečevi! 😀

Već znate da su moji prijatelji raseljeni po svijetu(počinjem se pitati je li možda  fakat problem u meni, a ne u očajnoj socio-ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj? 😀 ). E, pa prijateljici kojoj jedinoj šijem, je rođendan. Sjećate se Bubimire? E da, to je doba godine, i ja sam se bacila na posao.

Razmišljala sam o nekoj kombinaciji s točkicama, ali haračeći Humanom Novom, naišla sam na ovu dječju suknjicu. Continue reading “ROĐENDANSKA SUKNJA ILI SUKNJA SA ZECOVIMA”

ZVJEZDANA SUKNJA ILI NEISPUNJENA OČEKIVANJA

Mislila sam da će prvi post ove godine biti o još jednoj haljini po modelu 101 iz Burde 10/2014 , no ove nemilosrdne temperature su me pogurnule u drugom smjeru. Odlučila sam sašiti suknju koja mi se  već dugo mota po glavi, a moglo bi se reći da je baš prava zimska suknja. Odmah na početku, reći ću vam, nakratko sam bila  razočarana rezultatom. Nakratko, ali dovoljno dugo da me potakne na razmišljanje. No, poslije ću o tome; vratimo se suknji. Sve je počelo od ove Diane von Furstenberg veste: Continue reading “ZVJEZDANA SUKNJA ILI NEISPUNJENA OČEKIVANJA”

HALJINA ŽIVOTINJSKOG UZORKA ILI ZLATOPJEGA HALJINA

Već ste sigurno primjetili da kad mi se neki model svidi, napravim ga u više komada. Nek’ se nađe. S obzirom na moje oduševljenje tamnoplavom haljinom, bilo je za očekivati da ću sašiti još koju po Burdinom modelu 101 iz broja 10/2014. Bilo je za očekivati, ali poznajući mene, ne baš tako brzo. 😀

No, božićno je doba i evo, čuda se događaju. 😀

Iskreno, nisam puno planirala; jedan dan mi je Muza sjela na rame i počela sam šivati haljinu oko 19 h navečer. Uz gleduckanje televizije, idući put kad sam pogledala na sat bila je ponoć, i haljina je većim dijelom bila gotova. Da, vrijeme brzo prolazi kad se dobro zabavljaš. 🙂 Continue reading “HALJINA ŽIVOTINJSKOG UZORKA ILI ZLATOPJEGA HALJINA”

JEDNOSTAVNA TAMNOPLAVA HALJINA ILI TRI HALJINE U JEDNOJ

Prošlo je mjesec i pol od zadnjeg posta. Hektičnih mjesec i pol. Svašta se izdogađalo i jednostavno, kad bih i našla nešto vremena, često mi se nije dalo. Znala sam prije imati i duže pauze, ali tada uopće ne bih šivala, a sada…  Reći ću samo, u nekom trenutku više nisam bila sigurna šijem li ja haljinu, ili ona mene. Svaki dan, ok, ne svaki, svaki četvrti dan bih nešto proprčkala i tako dan za danom. Ne sjećam se da sam i jedan drugi projekt ovako dugo razvlačila. Sigurno jesam, ali se ne sjećam. 🙂 

Ako pratite moj Instagram profil (ako ne pratite, počnite… pretty please 🙂 ), primjetili ste da, osim kad nosim stvari koje izrađujem, najčešće sam u nebojama. Najbolje se osjećam u njima. Zašto ne šijem više u nebojama? Pa, zato što češće šijem zato što imam potrebu kreativno se izraziti, nego zato što mi je potreban novi odjevni predmet. E, pa, ova haljina mi je baš trebala. Baš takva, jednostavna, jednobojna haljina, koju ću ovisno o obući i dodacima, moći nositi u različitim prilikama.

Dakle, odlučila sam sašiti haljinu. Tamnoplavu. Nije neboja, ali je toliko tamna tamnoplava da je gotovo crna. Nakratko skrenuvši sa samozadanog puta iskoristi-tkanine-koje-gomilaš-godinama, kupila sam u TKIP-u restlove prekrasnog tamnoplavog štofa; 98% vuna-2%elastin. Prije krojenja, tkaninu sam oprala u perilici na 40 stupnjeva da se skupi što se treba skupiti  jer i haljinu namjeravam tako prati.

Kroj je iz Burde za listopad 2014. godine, broj 101. I doista je divan. Zapravo, toliko je divan da mi nije jasno kako to da nikad prije nisam šivala po njemu. 

Označen je s tri točke, što bi značilo da je namijenjen iskusnijim šveljama, a osim kuta u kojem se gornji prednji dio spaja s donjim dijelom gornjice, ne vidim neki problem. A opet, i taj kut je nešto što mene živcira; nekome drugome vjerojatno ni to nije problem. Sve ostalo je doista jednostavno. Spajaš dijelove.Njih dvanaest. 🙂

Ono što sam promijenila je dužina haljine-dodala sam nekih 30-ak cm. Sve ostalo je baš kako je u kroju. Da, i to se dogodilo! Nevjerojatno, ali istinito! 🙂

I sve je teklo po planu, koliko može teći, kad plana, zapravo, nema. 🙂 I kad putujete na odredište  s Hrvatskim željeznicama. 😀

Moram spomenuti da nikakvih posebnih iznenađenja nije bilo, osim što sam rukave, da bi ih mogla uglaviti, morala nadržati, što nije navedeno niti u krojnoj shemi, a ni u slikovnom uputstvu.

Već spomenuti kutevi u kojima se spajaju gornji i donji dio prednjice, nisu ispali strašni. Bolje izgleda uživo nego na fotografiji.

Nedavno sam u Humani Novoj našla neke lijepe kravate.

Ako vam treba kravata, tamo je izbor, u najmanju ruku, nevjerojatan! Odmah sam počela razmišljati kako da ih iskoristim. Odlučila sam napraviti kragnu s dva lica koju ću po potrebi, i rasporedu zvijezda taj dan, stavljati ili ne stavljati na haljinu. S jedne strane će biti ova divna kravata s balonima na vrući zrak, 

a s druge, ista tkanina od koje je načinjena i haljina,  izvezena fluorescentno ružičastim koncem.

Rasparala sam kravatu, za jednu stranu kragne sam morala spajati više dijelova; ukoliko nešto izrađujete od kravata, pazite, kravate su krojene u šrek iliti u koso.

I, evo je, jedna kragna s dva lica!

Ovo je moja nova haljina za koju već sad mislim da će mi postati nova “uniforma”.

Uz druge cipele i remen, s plavo-crvenom kragnom moja haljina izgleda drugačije.

Upozorenje svima koji ne razumiju scandi chic i nošenje tenisica na lijepe haljine, pripremite se na promjenu mišljenja! 😀 😀 😀

I dok moja prijateljica I. žali za vremenima kad si se nekoga mogao odreći preko novina, ja okrećem očima i simultano, kragnu na drugu stranu, te  oblačim sporne tenisice… 😀

 

Tri haljine u jednoj! 🙂

Znate me, haljinu ću, vjerojatno, najčešće nositi bez kragne, ali lijepo je imati dodatne opcije.

Jako sam zadovoljna, čak u ovoj navali oduševljenja razmišljam o tome da sašijem još koju. Megalomanka, što drugo reći?! 😀

Mislim da bi ovaj kroj odlično izgledao i u kombinaciji tkanina različitih boja.

Vidjet ćemo, nadam se uskoro!

 

 

HALJINA S DIVLJOM PATKOM ILI IBSENOVA HALJINA

Ohrabrena prošlim uratkom, cvjetno kariranom haljinom, odlučila sam se baciti na posao i po istom kroju(Burda 113, 9/2018.) sašiti bar još jednu, tj., dvije, tj. … Svašta sam izmaštala, ali nikako krenuti. A znamo da je bolje krenuti i barem nešto napraviti, nego imati velike planove od kojih na kraju neće biti ništa. Da, baš sam mudra. Totalno. Još da malo češće poslušam te super mudre savjete… 🙂 No, konačno sam krenula. I dalje sam odlučna u iskorištavanju nakupljenih zaliha tkanine, pa sam tako prebirući po njima naišla na ovu vunenu maramu s printom divlje patke.

Continue reading “HALJINA S DIVLJOM PATKOM ILI IBSENOVA HALJINA”