“Fake it, till you make it!”. Koliko puta ste čuli tu frazu? Meni zvuči baš tipično američki i, iskreno, nisam ljubiteljica. Ali kako maca dođe na vratanca, tako i cica na kolica, tako sam i ja odlučila primijeniti ovu krilaticu. Već i ptice na grani pjevaju o mojim #firstworldproblems, čitaj: sirota Diva neće nikamo otputovati, ali što je tu je. No, mislim si, ako sašijem blješteću suknju, još k tome, od tkanine kupljene na jednom od svojih putovanja, možda se sve nekako čarolijom promijeni, nestane korona i ja se nađem u nekoj europskoj prijestolnici. Hm, malo vjerojatan scenarij, ali teška vremena, traže i očajničke poteze.
Ovu tkaninu sam kupila, na jednoj od svojih putešestivija- u Norveškoj.
Imam negdje fotografiju gdje odjevena od glave do pete u crno, stojim kraj vrećice iz koje proviruju tkanine u duginim bojama. Ne pretjerujem. Naime, u Oslu nisam naišla na puno dućana s tkaninama,tj. gotovo da ih nema, evntl. se nađe koji u emigrantskim četvrtima. Ovaj dućan sam našla u Groenlandu, četvrti s mnoštvom etničkih restorana i svime nenorveškim.
Tkanine nisu neke kvalitete, većinom umjetnog sastava, i, vjerovali ili ne, naći jednobojnu ili barem nešto decentniju tkaninu, je gotovo pa nemoguće. Ja sam kupila 4 tkanine: neki pamuk u sto boja i čak tri tkanine jednakog uzorka, a u različitim kombinacijama boja. Ne znam što mi je došlo. Ali, zbilja, ne znam. Poluđenje totalno. Tkanina je poliester, vjerujem namijenjen izradi sarija. Naime, ima borduru na krajevima.
Ono što sam ustanovila kad sam došla “doma” tj. vratila se kod prijatelja u stan i oduševljeno pokazivala “plijen”, jest da zlatne točkice nemilice otpadaju. Taj trend se nastavio i u Zagrebu, i to me odbijalo od toga da išta počnem šivati. No, neovisno o tome što nisam ništa šivala od tih tkanina, kad god bih ih premještala tražeći nešto drugo, neke od zlatnih točkica bi se odlijepile. Naravno, ja to ne bih primijetila odmah, nego recimo, našla bih je zalijepljenu na list.
Odlučila sam se za svoj standardni kroj 128 iz Burde za veljaču 2005(kroj možete pronaći ovdje), s tim da ću prvi, prvcijati put, a nakon već cca 20-ak suknji po tom modelu, napraviti verziju s volanom.
Očekivano, nije bilo nikakvih drama, ako zanemarimo otpadanje zlatnih točkica. 😀
Tkanina je širine 120 cm, pa sam volan radila od 3 širine. Nakon što je bila gotova, zaključila sam da bih rado da je još nekih 3 cm duža, ali dobro je i ovako! Osim na svom stubištu
i za fotografiranje, nisam ju još nigdje nosila.
Sviđa mi se i u kombinaciji s nude cipelama, ali i u ovoj s debelim crnim čarapama i crnim cipelama.
Vjerujem da bi s bijelom košuljom, vrlo “Carolina Herrera”, izgledala svečanije.
Nadam se da ću je s proljećem, i popuštanjem mjera, odvesti u kazalište.
Ili na večeru. Ili samo u subotnju šetnju gradom… Zaslužila je…
Do tada… slušajte stvar koja je oldie but goldie i koja je dio soundtracka Netflixovog filma “White Tiger”, kojeg srdačno preporučam. Do sljedeće prilike…