LA VIE EN ROSE ILI HALJINA OD ŠEĆERNE VATE

Na spomen pjesme “La vie en rose”, vjerujem da je većini prva asocijacija Edith Piaf. Ja, pak, u mislima odmah čujem “plink, plink”- zvuk klavira, začinjen diskretnim zvukom gitare i maestralnim ulaskom trube, te hrapavi Louiev glas. Tu verziju ovog evergreena, Louisa Armstronga, preslušala sam, ni sama ne znam koliko puta, jer sam posjedovala cd s odličnim soundtrackom filma “French kiss”.

Imala sam prilično dugačku šivačku stanku, ali bila sam kreativna na druge načine. Recimo, bojala tkaninu. Onako, bez cilja, iz obijesti… Kad sam odlučila obojati ovu tkaninu, točnije, ostatke tkanine u trakama,

nisam imala neki poseban plan, osim što sam htjela da tkanina bude ružičasta. Točnije, bijela tkanina s blijedo ružastim crtama. Hm…

Na svu sreću, nisam imala određeni plan, pa nisam bila razočarana ovim rezultatom. 😀 Štoviše! Odlučila sam da će mi poslužiti kao probna tkanina za jednu od sjajnih haljina iz Burde za svibanj 2020. , model 112.

Općenito, u ovom broju Burde ima doista sjajnih haljina. Osim ove, br.112, divni su mi i modeli 107, 109 i 122. , a sviđa mi se i jedna košulja- koju se također vrlo lako može pretvoriti u haljinu. 😀

No, krenimo! Kroj je, zapravo, jednostavan. Ovi puf rukavi možda djeluju zastrašujuće na prvu, ali vjerujte, nisu.

Kako je shibori tkanina deblji pamuk, unutrašnji rukav izradila sam od tankog pamuka s uzorkom crvenih i ružičastih ruža za koji se još i dan-danas pitam zašto sam ga ikada kupila. Ne mogu reći da nije lijep, ali doista nema nikakve veze s mojim stilom, koliko god eklektičan bio. 😀

Najviše me brinulo nabiranje već nafaldanog donjeg dijela s naborima, ali ni to nije bila neka drama, unatoč tome što se nisam držala Burdine preporuke da se ovaj model šije od lagane tkanine. #rebelwithoutacause 😀

Jedina izmjena u kroju je to što sam dodala pojas.

Moram priznati da me finalni rezultat… malo iznenadio. Na prvu sam se zapitala “gdje mi je pamet bila” ?! Kombinacija ružičaste tkanine i puf rukava?!

Otkud mi Barbie natikače u broju 41?! 😀

Na drugu, shvatila sam da nije sve tako crno, tj.ružičasto, te da su moji osjećaji prema ovoj divovskoj puslici ambivalentni. U jednom trenutku, djeluje mi kao nešto što bi nosila divovska trogodišnjakinja(da, nedostaju samo Barbie natikače :-D), a onda opet, nekako je svježa, pozitivna, i čini se idealna za ljetne dane i večeri. Baš kao dašak povjetarca ili kuglica sladoleda za sparnog dana…

Zaključak je da je, za probnu haljinu, čist fajn. Ne znam koliko ću je nositi; uprkos početnoj skepsi, sviđa mi se kako mi stoji, ali- ne znam koliko sam to ja. No, ne bi bila prva stvar koja mi je bila li la, a na kraju imala opako niski “cost per wear”. Ipak sam ja eklektična blizanka.

Odlično pristaje uz jedne od mojih “n” boromina,

a kad ju poželim “uozbiljiti”, nosit ću je s remenom, i na sandale na visoku petu.

Idući put(da, mislim da ću sašiti još barem jednu haljinu po ovom kroju :-D) ću malo produžiti gornji dio i suziti ga na predjelu struka. I, dodat ću džepove, što sam planirala i ovaj put, ali omamljena vrućinom- zaboravila. #truestory 😀

Možda ova haljina ne pristaje savršeno mojoj osobnosti i stilu, ali s obzirom na sve što nas je ove godine snašlo, malo ružičaste nije na odmet! Nije ni da mi je dosadašnji život izgledao kao šetnja poljem lavande, ili mirisnim vrtom ruža, no ova godina mi je, kao i velikoj većini mojih sugrađana, donijela štošta ružno i neočekivano. Sve što se događalo me pogodilo i utjecalo, kako na sve prozaične aspekte života, tako i na ovaj poetičniji, kreativni. Ako sam nešto dosad naučila, to je da trebamo biti zahvalni na onome što imamo i biti prisutni u trenutku. Onda je jednostavnije nositi se s nedaćama. Truditi se ne trošiti energiju na ono što nemamo, nego uživati u onome što imamo.

Možda će se nekome činiti da je to gledanje “kroz ružičaste naočale”, ali nakon što smo na globalnoj razini doživjeli pandemiju, a mi u Zagrebu i potres, sad i poplavu, jedino što nam preostaje jest rješavati posljedice, ali i usmjeriti pažnju na ono dobro i lijepo u našim životima.

U iščekivanju erupcije vulkana na Sljemenu, idem staviti meso u pac, da mogu roštiljati na užarenoj lavi koja se slijeva niz ulicu. 😀 A tko zna, možda paralelno dođe i najezda skakavaca. Čula sam da su pečeni, baš fini hrskavi! 😉

Uživajte u trenutku, i vidimo se uskoro! Valjda. 😉


2 thoughts on “LA VIE EN ROSE ILI HALJINA OD ŠEĆERNE VATE”

  1. Mom senzibilitetu najviše prija Grace Jones verzija života u ružičastom. Kako god bilo, nekad je placebo sve što nam treba da bismo se osećali bolje i pregurali tmurne dane.
    Meni se haljina dopada, mada razumem sve dileme koje imaš, a moram da se pohvalim da sam slične izlete i sama imala (zamisli pufnastu haljinu od belog puplina, šlinganog roze koncem), pa se posle češkala po temenu i tražila sebi opravdanje.
    Model ti odlično stoji, a vala stoji ti i boja. Ako se, u nekom momentu, odlučiš da ova kombinacija nije tvoj fazon, haljinu uvek možeš da prefarbaš – u neku drugu veselu boju, ili čak crnu, mislim da bi bila baš elegantna – i da je nosiš bez dileme.

    1. Ma, i meni je verzija Grace Jones sjajna, za Louijevu sam naprosto emotivno vezana. Cd se valjda izlizao koliko sam ga slušala… A, znaš da ja vjerujem da ništa nije slučajno, pa tako ni kad nesvjesno spojiš sladunjavu tkaninu s “princezastim” krojem. Valjda mi je trebala takva haljina. I, nosit ću je sigurno neko vrijeme, a ako mi dosadi, uvijek ima netko tko će je rado udomiti. 😀 Ja ću si sašiti novu, u nekoj veselijoj neboji-crnoj. 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *