OBIČNE CRNE ŠOS-HLAČE ILI PIONIRKA U ZELENIM ČARAPAMA

Rijetko šijem nešto zato što mi baš treba. U većini slučajeva radi se o potrebi za stvaranjem. No, ovaj put, doista su mi trebale crne šossuknja-hlače. Kad kažem “trebale” to znači da su se zelene, neočekivano, pokazale kao pun pogodak, a ne mogu baš stalno samo njih nositi. A, vjerujte mi, doista ih nosim stalno! U inventuri tkanina koje posjedujem naišla sam na krasan komad debljeg lana koji imam već “sto godina” i koji je već puno puta trebao nešto postati, ali sudbina mu se, eto, nasmiješila tek sada. Šivat ću po već dvaput(sašila sam i plavu verziju u međuvremenu) isprobanom kroju, pa ću vam, umjesto da natenane opisujem proces, ispričati priču o maloj Divi koja je bila posebna pahuljica još davno prije no što je skovan izraz “milenijalci” i prije no što je bivanje pahuljicom postalo mainstream.

U djetinjstvu sam se često osjećala kao Antuntun. Neki, u većini slučajeva, sa suzama u očima. U prvom razredu, činilo mi se da ništa ne radim kako treba. Između ostalog, zato jer nisam. 🙂 I sukladno s time, bile su i učiteljičine reakcije. Čitajući moje opisne ocjene u školskoj knjižici prvog razreda, čovjek bi pomislio da sam bila novi Einstein, ali u tom trenutku, sudeći po učiteljičinim reakcijama, ja sam mislila da sam sve, samo ne to…  Još uvijek vam ništa nije jasno? Polako, strpite se malo! Nakon nebrojenih nesporazuma s mojom učiteljicom, a vjerujte mi, bilo ih je svaki dan(jednom ću vam ispričati priču svog života, kodnog imena “Trokuti”), došao je i taj jedan, poseban dan! Napravila sam nešto dobro, nešto je razgalilo i oduševilo moju učiteljicu. Zadatak je bio nacrtati pionire. Pionira i pionirku, točnije. I znate kako klinci često crtaju črčke, pa na papiru A3 formata imate beskrajnu bjelinu i crtež veličine 5 cm?! E, možda kod većine, ali, mala Diva je frajerski okrenula papir okomito, i cijelom visinom papira nacrtala pionira i pionirku.

I bila gotova prva u razredu.

I otišla odnijeti učiteljici koja je razdragano zaključila da je pre-kra-sno!

I pohvalila malu Divu pred c-i-j-e-l-i-m razredom, naglasila ingeniozno(ok, ona vjerojatno nije upotrijebila taj izraz) okretanje papira okomito i iskorištavanje cijele njegove površine. Rekla mi je da se vratim na mjesto i pričekam da i drugi učenici budu gotovi, pa ćemo crtež staviti na pano. Ovjenčana slavom, okupana toliko rijetkim i toliko željenim suncem učiteljičine naklonosti, sjela sam na svoje mjesto čekajući trenutak kad će moj crtež krasiti pano. Ali, šipak! Da, da. Antuntun se probudio u tom trenutku, protrljao krmeljave oči, protegnuo se i… odlučio obojiti pionirkine štrample čarape u trava zelenu. Što?! “…odlučio obojiti pionirkine štrample u trava zelenu.” . Diva a.k.a Antuntun, bila je oduševljena svojom in-ge-ni-oz-nom idejom, jer, trava-zelena je prekrasna boja, a na kraju krajeva, sve ostale pionirke na svim ostalim crtežima će imati bijele čarape!

DA, jer su bijele čarape bile dio pionirske uniforme!!!

Ali, objasnite vi to maloj Divi opsjednutoj duhom Antuntuna! Long story short, učiteljica nije prepoznala moje vizionarstvo i, nakon svih prethodno izgovorenih hvalospjeva, razočarano lice učiteljice govorilo je više o 1000 riječi. Ne sjećam se je li moja pionirka sa zelenim čarapama završila na panou ili zbuksana u mrak likovne mape; tjeskoba izazvana učiteljičinom reakcijom izbrisala je taj podatak.

I sad se vi suznih očiju pitate: “Da, da, ali kakve sad to ima veze sa šos-hlačama?” Uskoro ću objasniti, ali bio bi red da posvetim koju riječ i fotografiju svojim crnim šos-hlačama. Dakle, radila sam ih po kroju 101 iz Burde za siječanj 2020.g.,

ovaj put od crnog lana.

Oko samog šivanja nije bilo drame, ipak je ovo već treći par po ovom kroju!

Kopčanje sam, sad već tradicionalno, stavila straga.

Godinama posjedujem i nosim crni laneni sako kupljen u dućanu rabljenom odjećom, i kad sam ga odjenula uz šos-hlače, ispalo je da su “match made in heaven”! Vratimo se Antuntunu… On još uvijek živi u meni i često utječe na to da planirani “obični” odjevni predmet, u procesu izrade postane sve, samo ne običan. Ovaj put sam uspješno ignorirala raznorazna njegova šaputanja (“E, Divo, a zašto ne bi našila florescentno žute trake na bočne šavove šos-hlača?” #truestory) i napravila jednostavne crne šos-hlače. Jednobojne. Bez našivaka, kariranog uzorka s cvijećem, crta u duginim bojama, 50 nijansi ružičaste…

Reći ću samo, učiteljica bi bila ponosna!

Jedino što sam dodala su ušiveni džepovi, i jako sam ponosna kako su ispali!

Imam osjećaj da ću i ove šos hlače nositi jednako često, a vjerojatno i češće no zelene! I, daleko češće no tamnoplave!

E, da, i molim vas, nemojte reći učiteljici da sam dodala džepove! Nek’ to bude naša mala tajna! 😀

One thought on “OBIČNE CRNE ŠOS-HLAČE ILI PIONIRKA U ZELENIM ČARAPAMA”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *