Kakvo bi to bilo ljeto bez da sašijem barem jednu shibori haljinu?
U naletu kreativnosti, još početkom srpnja, obojila sam komad posteljnog platna kupljenog na kilogram u dućanu TTT-a.
Boja je ispala fantastično;
baš poput boje mora jednog ćudljivog dana u Tučepima.
Odlučila sam igrati na sigurno i šivati po modelu 109 iz burde 05/2020.
Sašila sam već puno verzija ove haljine, no samo na jednoj sam ostavila originalnu dužinu rukava.
Odlučila sam se držati kroja na gornjem dijelu haljine, a donji modificirati. Srednji dio originalnog kroja skratila sam četiri centimetra. Umjesto u koso krojenog donjeg dijela našit ću dva panela; prvi širi za trećinu od obujma srednjeg dijela,35×144 cm, a drugi dugačak 56 cm i nešto bogatiji, ukupno širok 280 cm.
I znate, sve sam ja to jako lijepo zamislila, i sve je to nekako išlo bez drame jer već tko zna po koji put šijem po istom kroju, ALI, nakon što sam već dovršila haljinu, shvatila sam da “rukavi” ne izgledaju lijepo.
Naprosto, zavela me zona komfora.
Ista tkanina, poznati kroj, ovu haljinu mogu sašiti žmirećki!
Tek kad sam probala haljinu, shvatila sam da rukavi nekako ružno strše.
Kako to, kako to?
Pa eto, tako što nisam uočila da je tkanina od koje sam šivala OVU haljinu nešto deblja od tkanine od koje sam šivala haljinu sa tirkiznim šarama. Razlika u debljini tkanine je neznatna, ali očito dovoljna da daje drugačiji, meni ne toliko privlačan rezultat.
I, što sad? A ništa, ‘ajmo prekrojiti odrezati višak!
Tko nema u glavi, ima u nogama rukama škarama! 😀
Nije bio velik posao, ali mogla sam i bez toga!
Negdje u sred te drame s rukavima, palo mi je na pamet da bih mogla na donjem dijelu izvesti meduze. Na ljubičastoj haljini bile su pun pogodak!
Meduze sam vezla nekoliko dana, paralelno gledajući seriju…
ili samo uživajući u repetitivnim ubodima igle, bez ikakvih distrakcija.
U pauzama između vezenja meduza, izradila sam pojas. Kao što je i haljina varijacija na temu već isprobanog kroja, tako sam i pojas, baš kao i na već spomenutoj tirkiznoj haljini, odlučila obogatiti kićankama.
Ono što je drugačije kod ovog pojasa, jest da se sastoji od tri dijela. Srednji dio, sami pojas sastoji se od tri sloja tkanine. Širok je 4,5 cm i dugačak 74 cm. Trake ušivene sa strane su debljine 1,5 cm i dugačke 78 cm. Na sredini pojasa ostavila sam deset centimetara širok otvor kroz koji sam prevrnula pojas i potom ga zašila nevidljivim bodom.
I, korak po korak, meduza po meduza…
i haljina je gotova!
Malo je reći da sam oduševljena!
Nije baš neki tajming za šivanje ljetne haljine, ipak, kraj je ljeta, no već sam je neku večer izvela na tortu od mrkve i Aperol Spritz!
Najradije bih po ovom, ovako modificiranom kroju sašila još jednu haljinu, ali nadam se da će razum prevladati i da ću početi šivati nešto jesensko!
A, do tada…