Možda niste primijetili, ali zapravo nemam ni jedan odjevni predmet s točkicama. Jednostavno je; točkice su dosadne. Totalno prosječne. Naravno, kao i kod većine drugih stvari, uvijek je stvar konteksta, u ovom slučaju, o kakvom se odjevnom predmetu radi i, ponajviše, tko ga nosi. 😉 Recimo, ako ste George Clooney, i sjedite u točkastoj sobi u točkastom odijelu, prekriživši noge u točkastim cipelama i gledajući ispod obrva…
rijetki će vas proglasiti dosadnima, ali u svim ostalim slučajevima… No, sad se pitate, ako uzmemo u obzir što mislim o točkicama i činjenicu da većina ljudi nije George, zašto sam se, u ovom slučaju, za treći izazov koji smo skuhale Ana s bloga Štepalica i ja, odlučila reciklirati baš točkastu košulju?!
Prvo, zato što volim izazove! 😀 Osim toga, bliži se rođendan moje prijateljice koja, za razliku od mene, voli točkice i nimalo diskretno je spomenula da bi ove godine za rođendanski poklon željela nešto “ljetno”. Ona živi u Norveškoj i eto, uskoro dolazi u Zagreb, pa ću iskoristiti priliku i ranije joj uručiti rođendanski poklon. Znate već da vrlo rijetko šijem za druge; ona je jedna od rijetkih sretnica. 😀 Hint: Cvjetna Bubimira i suknja sa zecovima; i još “n” neovjekovječenih na blogu. 😉
Prenamjena košulja nije mi strana; u nekom trenutku sam napravila čak četiri haljine od muških košulja. Doduše, zadnju, , prije čak godinu i pol dana! Prije nje sam sašila ,
, te .
Za novu kreaciju, reciklirat ću ovu bijelu žensku točkastu košulju bez rukava.
Kupljena je isključivo s namjerom prenamjene. Kako šijem za prijateljicu, što je sigurno- sigurno je; šivat ću po kroju po kojem sam joj već sašila suknju sa zecovima(uopće nije zato što sam lijena vaditi neki novi kroj :-D) i znam da joj pristaje. Po istom tom kroju sašila sam i zvjezdanu suknju, zimsku zvjezdanu suknju, suknju za kišu, suknju sa zecovima… i još njih tko bi znao koliko!
Kroj je iz Burde za veljaču 2005.godine i pristaje doista svim građama tijela.
Ukoliko želite sašiti ovakvu suknju, a niste u mogućnosti nabaviti ovaj broj Burde, kroj možete pronaći ovdje.
Odlučila sam donji dio prednjice napraviti od košulje i, pritom, iskoristiti gumbe kao ukrasni detalj. Kako je širina suknje prilično velika, svaku polovicu prednjice radila sam od čak tri dijela.
Stražnju stranu i gornji prednji dio iskrojit ću od haljine. Od haljine koju, naravno, nisam fotografirala prije paranja.
Ali, zamislite dosadnu haljinu na naramenice, ravnog kroja, s dva džepa na prednjici, tamnoplavu s bijelim točkicama. 😀
Za razliku od prednjice koju sam radila iz čak pet(!) dijelova, spajajući prednji i stražnji dio bijele košulje, stražnji dio sam uspjela iskrojiti bez previše kombiniranja. No, nemojte misliti da je sve prošlo u potpunosti glatko. Naravno da mi je usfalilo nedostajalo materijala tkanine, pa sam unutrašnji dio pasice napravila od treće točkaste tkanine, jedne od tkz. “probnih tkanina” koje sam kupila u Humani Novoj s isključivim i jedinim ciljem da ih upotrijebim kad radim neki novi kroj za koji ne znam kako će ispasti. Podstavu sam napravila od bijele viskozne tkanine, prišila ciferšlus zatvarač,
i, ovo je, još neporubljena i bez podstave, nova suknja!
Kako su na haljini bili džepovi koje sam otparala prije krojenja,
pomislih da možda ne bi bilo loše imati džepove na suknji-makar kao samo estetski dodatak. 😀
Pa sam ih prišila na suknju.
I, evo je, prava dosadna suknja s točkicama!
K’o da je nisam ja sašila! E, pa, ne može to tako! Ako pogledate Georga, točkice s još točkica garnirane s točkicama prestaju biti dosadne, pa je i meni sinula ideja.
Ovu kravatu imam već dugo i znala sam da će kad-tad doći red na nju.
Prvo sam izrezala kružiće.
Upaljač se nije se slučajno našao ovdje; kravata je od poliestera, i njime sam spalila rubove kružića da se ne cufaju. Kružiće sam posložila prvo oko džepova, zalijepila s trakom za skraćivanje kako bih nesmetano, bez uboda špenadlama pribadačama mogla gledati, po ne znam koji put, film “Blue Valentine” dok prišivam kružiće. Ček’ , Divo, jel ti to prišivaš rukom? Da, rukom, nego kako?! 😉
Naime, ima nešto posebno u prišivanju rukom. Nešto meditativno i, na kraju krajeva, ručna dorada daje dodatnu vrijednost odjevnom predmetu. Nakon što sam prišila kružiće oko džepova, suknja je naglo živnula!
No, još uvijek nisam bila zadovoljna! Pomislila sam, zašto ne bih cijelu prednjicu obogatila živopisnim točketinama?! Znate da najviše volim onu staru: “Ki nema posla, ti si ga najde!” 😉
Točke oko džepova su ok, i s njima je suknja postala daleko ljepša, no meni se svidio koncept, “točke na točke” i, nakon dva sata i ukupno 35 točaka,
zahvaljujući živopisnoj intervenciji, suknja više nije dosadna!
Na fotografijama, nažalost, ne izgleda onoliko lijepo kao u prirodi. No, vjerujte mi, toliko je lijepa i posebna(hvalite me usta moja :-D), da bih je čak i ja, strastvena prezirateljica točkica, nosila. 😀
Uprkos njezinoj “točkastosti”. Ili možda baš zbog nje! 🙂 U međuvremenu sam shvatila da osim točkaste tkanine od koje sam iskrojila unutrašnji dio pasice, imam još jednu točkastu tkaninu, pa će i njih dvije urešene nekom ovakvom intervencijom možda ipak ugledati svjetlo dana. Uživajte u ovim, konačno pravim, zimskim temperaturama i do sljedećeg čitanja slušajte pjesmu “Penny and the Quarters”, “You and me”. Ako vam djeluje retro, to je zato što i jest. 🙂 Snimljena između 1970. i 1975., bila je zaboravljena sve dok ju nije “uskrsnuo” film “Blue Valentine”, baš kao što sam ja sad “uskrsnula” još dva odbačena odjevna predmeta i podarila im novi život! 🙂
E, da, i… Sretan ti rođendan, Stjenice! <3
Točke od kravate su točka na i!
Slažem se! 🙂