Volim traper- u svim varijantama. Veći dio života sam provela u trapericama; i sad ih nosim, ali daleko manje i rjeđe no prije. Razlog je jednostavan; kad imaš puno haljina i suknji, traperice jednostavno ne dođu na red! 😀 Kad smo kod suknji, već dugo razmišljam o nekoj traper suknji, pa je ovaj drugi projekt izazova kojim smo se međusobno “izazvale” Ana s bloga Štepalica i ja, došao je kao naručen! No, prije no što se, za ozbiljno, primim posla, malo ću prokrastinirati. 😀 Prvo ću iskoristiti priliku i podsjetiti vas na ovu legendarnu fotografiju od koje mi uvijek zasuze oči:
Kad kažem “zasuze” referiram se na suze koje poteku kad režem luk, ne na suze ganuća koje mi krenu kad vidim ovakvu haljinu Junye Watanabea za Comme Des Garçons.
A dok ja počinjem trančirati ove traperice,
evo male povijesti traper tkanine. Vi koji je znate, podsjetit ćete se; repetitio est mater studiorum 😀
Traper, naziv koji se uvriježio u hrvatskom jeziku, nastao je prema američkim traperima i farmerima koji su ih popularizirali. Čvrsta pamučna tkanina nastala je u Francuskoj u gradu Nimesu i tako je nastao jedan od naziva za trapera- “denim” (de Nimes- iz Nimesa). Jeans, također jedan od naziva, nastao je tako što je luka u Genovi bila najveći distributer te tkanine, a kako je na kutijama pisalo Genes, francusko ime za Genovu, američkim načinom čitanja “Genes” je postalo “jeans” i uvriježilo se kao jedan od naziva za ovu praktičnu i izdržljivu tkaninu.
Sad kad sam prosula malo pameti i izrezuckala traperice na trake, krenimo na izazov!
Odlučila sam se na kroj iz Burde 8/2016, po kojemu sam napravila već dvije suknje, onu od Ikeinog dekora i krajnje eklektičnu suknju . Zaključak koji se nameće sam od sebe jest, da gore navedenu poslovicu shvaćam vrlo doslovno :-D.
Kroj je jednostavan, što je presudno, jer već u startu znam koliko ću se izmučiti spajajući komade trapera.
Trake sam prvo spojila kako bih dobila jedinstvenu patchwork tkaninu. I, da, namučila sam se. 🙂
Jedne traperice su imale na donjem stražnjem dijelu nogavica rupe nastale habanjem ruba, pa sam, inače mrziteljica poderanih traperica, ali vatrena obožavateljica hlača s zakrpanim poderotinama(ah, ta dualna priroda blizanke! :-D), odlučila iskoristiti.
Već dugo mi se motaju po glavi zvjezdice inspirirane ostacima tkanine nakon endlanja, pa je ovo bila izvrsna prilika da ih pokušam napraviti. Od malo otpadaka, i od baze od trapera u obliku zvijezde,
nastala je ova aplikacija!
A znate kako je kad Muza poludi i odluči nadoknaditi svo ono lupanje nogama po riti! Pa, sam izrezala još malo zvjezdica.
I, nakon krpanja rupa
i našivanja zvjezdica,
suknja je gotova! Ovako izgleda iznutra…
A, ovako, izvana!
Moram priznati da je prilično teška! Zasigurno se neće naći u mom koferu kovčegu na putovanjima avionom! 😀
Baš je cool, zar ne?! 😉 Još jedan izazov je uspješno odrađen, vrijeme je da počnem razmišljati o novom, a do tada uživajte u ovom klasiku!