ŠOS-HLAČE S KRAVATOM ILI BUDI KAO ENNIO

Sudeći po blogu, čini se kao da nisam osobito vrijedna prošlih mjeseci. No, to je varka! Zapravo, sašila sam poprilično toga; pogotovo u prosincu. Većinom su to bili uporabni predmeti, pokloni za bliske osobe. Kad bi mi i palo na pamet da bih mogla sebi nešto sašiti, otvorila bih ormar i zaključila da imam dosta (i previše) stvari koje volim nositi i sve bi ostalo samo na maštanju.

Prije nekoliko mjeseci odlučila sam da više neću kupovati nove tkanine dok ne potrošim postojeću zalihu koje se ne bi posramila ni omanja trgovina metražom, te da ću šivati po krojevima po kojima još nisam do sada.

Oboje je palo u vodu onog trenutka kad sam zakoračila u trgovinu s tkaninama!

Što da vam kažem, lako se suzdržati od kupovine dok sjedim doma na kauču, ali kad uđem u TKIP nikad ne izađem samo s onim po što sam došla. Ako se ne varam, taj put sam došla samo po flizelin i ciferšluse zatvarače, a onda uz to, nakon što sam saaamo pogledala što imaju novo među restlovima ostacima tkanina, kupila i ovu prekrasnu tamnoplavu tkaninu.

Jednostavno nisam mogla odoljeti; tamnoplave boje s diskretnim uzorkom, 100% vuna, prekrasno pada… odmah sam mogla zamisliti još jedne, šeste, šos-hlače po kroju broj 111 iz Burde 1/2020.

Znate da volim spajati različite uzorke i iskorištavati rabljenu tkaninu. Opsesija su mi svilene kravate. Fasciniraju me prekrasni uzorci i ljepota svile. Jednu od njih sam odlučila iskoristiti za ukrasnu traku koju ću prišiti na bočne šavove šos-hlača. Rasparala sam kravatu, zaijepila flizelin i…

Kako su ovo već šeste hlače po ovom kroju, nije bilo nikakvih iznenađenja.

Jedino što je drugačije je da sam ih odlučila napraviti dva centimetra duže od originalnog kroja.

Prvi put sam ih odjenula na projekciju dokumentarnog filma “Ennio” koji prati život genijalnog kompozitora filmske glazbe, Ennija Morriconea. To je bilo 8. prosinca, i doista nisam mislila da će mi trebati tri mjeseca da se fotografiram u njima.

Ono što sam već zaključila jest da su totalno nefotogoneične, ne samo ovaj, već svi parovi koje sam dosad sašila. Uživo su puno, puuuno ljepše!

U svakom slučaju, jako sam ih često nosila! Na cipele na petu, gojzerice, a najčešće, baš kao na fotografiji, na tenisice.

Što da vam kažem; iako sam pogazila odluke dane samoj sebi, nije mi žao! Ove hlače sam u ova tri mjeseca otkad sam ih sašila odijenula najmanje trideset i pet puta. Praktične su i udobne poput trenirke.

Ako ćete biti u prilici svakako pogledajte dokumentarni film “Ennio”; vjerujem da će vas oduševiti jednostavnost i senzibilitet istinskog umjetnika. Vjerujte, napunit će vam srce i dušu!

Do nekog novog susreta, uživajte u Ennijevoj glazbi!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *