Tko čeka, taj i dočeka! Pa tako je i ova moja haljina, sašivena još prošlo ljeto-prije skoro godinu dana- dočekala da je odjenem! U dućanima je poplava raznoraznih kreacija od popelina i pamuka za košulje. Haljine, košulje, asimetrični topovi… ma, ima svega. Samo, znate ono kad nešto jako volite, a to nešto onda postane popularno? E, pa tako je sada meni sa svim tim stvarima. S jedne strane, pokupovala bih ih sve, a s druge strane, doista ne želim biti dio modne paravojske. 😀
Naime, u ovo ljetno doba, osim neizbježnih neboja, moj ormar preplavi odjeća u, većinom, plavim nijansama. Od svijetlo bebi plave, do… pa, zapravo do, ne puno tamnijih nijansi od toga. Uz traperice, ili suknju veteranku koja ponosno odrađuje 14. sezonu(da,da), to mi je najdraža ljetna odjeća.
Moj današnji projekt uklapa se u post s novogodišnjim odlukama. Ili bolje da to ne spominjem?! 😀 Projekt zadovoljava 2 točke s mog popisa: izrađen je od tkanina koje sam imala doma i nikad prije nisam radila taj model. Iako model sam po sebi nije zahtjevan, ja sam, slijedeći onu staru, dobro poznatu poslovicu “Ki nema posla, ti si ga najde!”, uspjela dobrano zakomplicirati proces.
Odlučila sam se za model iz Burde 4/2015. Točnije, radi se o olfo tri modela.
Ja sam se odlučila za br. 121, bez revera, džepova i trake sa strane. Dvojila sam staviti rukave ili ne, ali onda sam zaključila da ako mi dosade, lako ih skinem. 🙂 I, odlučila sam se na nešto dužu varijantu, dugu onoliko koliko sam mogla. :-)Model haljine je vrlo jednostavan i realno, za njega vam treba par sati, ali… ja sam odlučila reciklirati tri muške košulje. Već znate da imam fetiš na muške košulje, volim ih nositi, a i s obzirom da za mušku košulju treba dosta tkanine, prikladne su za reciklažu. Ovo su ljepotice:
Sam proces pripreme je trajao, pa… ne znam točno koliko, ali trajao je… podosta. 😀
Prvo sam košulje rasparala, a onda je počelo veselje…
Svaki pojedini dio košulje sam pretvorila u neki pravokutni oblik i spajala. Uz podosta kombinatorike, dobila sam komad tkanine od kojeg sam mogla napraviti donji dio haljine. I koji me podsjetio na Pepeljuginu haljinu punu zakrpa i prije no što ju je posjetila dobra vila.
Detalje,poput džepova i otvora kod manžeta sam zadržala. Nek se vidi od čega je nastala haljina!
Što da vam kažem? U jednom trenutku sam dramatično držeći se za znojno čelo, zavapila: ” Zašto, o zašto?”, ali sad me pogled na gotovu haljinu ispunja zadovoljstvom. 
Ukoliko namjeravate reciklirati košulje radi uštede- nemojte. Metar popelina košta 27 kn u TKIP-u u Boškovićevoj 15 u i za ovakvu haljinu vam treba negdje 2,5 m. Ne sjećam se koliko su koštale ove košulje, ali vjerojatno 5 ili 10 kn po komadu. Kad usporedite, ušteda u kunama je zanemariva. No, ako, poput mene, volite izazove, i imate grižnju savjesti svaki put kad pomislite koliko, još uvijek dobre, odjeće bacamo, te ako, ne manje važno, u Riječniku poslovica kraj poslovice “Ki nema posla, ti si ga najde!”stoji vaša slika; samo naprijed! 😀
Idealna prilika da konačno odjenem haljinu, bio je poziv prijateljice da idemo na žensko druženje na Stress Free Friday u Aqua Vivae Krapinske toplice.
Prije no što sam se ubacila u bazen i “obavila” prvo ovogodišnje kupanje na otvorenom, nastale su ove fotografije:
Nakon toga, sati uživancije u svemu što Stress Free Friday nudi!
Kao što sam već napomenula, ovaj kroj doista nije kompliciran i već sad mi se kuhaju u glavi neke nove kombinacije, tako da nemojte se iznenaditi ako uskoro bude serija haljina. I ljetnih i zimskih. 😉
Nošeni valovima, baš kao u jednom od bazena u vodenom parku Aquae Vivae toplica, uplovite u vruće ljeto uz ovu pjesmu koju ću, zahvaljujući reklami jednog teleoperatera, valjda zauvijek, povezivati s ljetom. I, baš kao što i ova haljina s u nekoj drugoj varijanti može izgledati potpuno drukčije, tako su i Nouvelle Vague to uspjeli učiniti s ovom pjesmom, u originalu od Buzzcocksa.