DVIJE KOŠULJE- JEDNA HALJINA ILI U REGOČEVOM ZAGRLJAJU

Je li vas ikada grlio Regoč? Ne onaj iz drage mi bajke hrvatskog Andersena, kako joj volimo tepati, Ivane Brlić Mažuranić “Regoč i Kosjenka”! Mislim na nekog kršnog muškarca, visokog preko 190 cm. Ako je, onda znate kakav je to gušt.  Mnoge žene, a i muškarci, kao jednu od najpoželjnijih fizičkih osobina muškarca navode visinu. Priznajem, jedna sam od tih. 🙂

Jedan moj  divovski frend prijatelj “divovskih” proporcija je, šaleći se na vlastiti račun, parafrazirao nekog poznatog nogometaša(ne pitajte me kojeg, naravno da nisam zapamtila) rekavši, da kojim slučajem nije toliko visok, bio bi još uvijek djevac. Iako mu u osvajačkim pohodima duhovitost, i to još na vlastiti račun, sigurno nije odmogla, vjerujem da mu i visina donosi dodatne bodove. Podosta njih. 🙂 Nekom od tih “divova”  bila je namijenjena  jedna od dviju košulja od kojih sam  napravila haljinu. U skladu sa svojim novogodišnjim odlukama, onima za 2017. godinu doduše, trudim se iskorištavati već kupljene materijale. Recimo, ove dvije košulje:

Crvenu sam namjeravala nositi, a ovu pepita uzorka-mislili ste da je bebi roza ružičasta, zar ne?-

kupila sam s namjerom da je pretvorim u nešto drugo.

Nenošena, nova-novcata; još s etiketom, i ooogromna.  Ali, baš ooooogromna. Juhu!!! Da, dobro ste pročitali! 6XL. Šest-iks-el! Da steknete još malo bolji dojam o njezinoj grandioznosti, slikala fotografirala sam je uz crvenu koja je S veličine.Baš kao za nekog modernog Regoča, visokog  cca 2 m u čijem bi se zagrljaju čak i nemala žena, poput mene, osjećala kao Kosjenka. 😉

Stjecajem okolnosti, crvenu košulju nisam odjenula niti jednom(vjerojatno zato što je crvena :-D), a odlično paše pristaje uz divovsku, pa hajmo ih, kulinarskim rječnikom rečeno, sljubiti u haljinu!

Zamislila sam dnevnu haljinu-košulju. Na crvenoj košulji sam označila gdje želim da se spaja s divovskom i uz centimetar dodatka za šav, odrezala. Divovskoj sam prvo otparala rukave, potom odrezala gornji dio u visini leđnog šava na stražnjoj strani košulje.

U polukružne praznine orukavlja, umetnula sam tkaninu rukava, prošila i dobila ovo:

Tamnocrvenu košulju, iako komotniju, nisam htjela sužavati, samo sam napravila  male falde mali nabor na prednjici, na predjelu struka. Spojila sam gornji i donji dio haljine na prednjem dijelu, sredini stražnjeg dijela,te na bočnim šavovima. Širinu kariranog dijela sam prilagodila faldama naborima širini struka gornjeg dijela.

Od ostataka tkanine crvene košulje i rukava divovske košulje napravila sam pojas.

Zašila sam najjednostavniju moguću kopču(?).

Dvoumila sam se želim li našiti džep, ali onda nisam mogla, a da ne iskoristim ostatke rukava s otvorima kod manžeta. Na vrh džepa prišila sam dio crvene košulje, i evo ga, najslađi džep na svijetu!

I to je to! A ovo sam ja u svojoj novoj dnevnoj haljini!Na nogama imam najslađe tenisice na svijetu i baš nekako odgovaraju uz ovu haljinu i, još važnije, gust dnevni raspored!

A kako je post počeo s bajkom, s bajkom ću ga i završiti! I to bajkom nad bajkama! Ovaj film me naprosto očarao, a vjerujem da će i vas!

Uživajte i do nekog novog projekta! :-*