BIJELA HALJINA OD POSTELJNOG PLATNA ILI RAFFAELLO HALJINA

U zadnje vrijeme, točnije, u zadnjih nekoliko brojeva Burde, pronašla sam dosta modela koji su mi se svidjeli. Jedna od njih je i haljina broj 106/107 iz Burde 5/2019. Napisala sam 106/107 zato što će moja haljina biti dužine 106, ali bez ukrasa na rubovima kao 107. I bez rukava, ali, o tom, potom… 😀 Općenito, u tom broju ima više modela koji mi se sviđaju. Kroj moje posljednje shibori haljine je, doduše modificiran, također iz tog broja. Što da vam kažem, taj broj je

Ovaj model haljine je divan! Ženstven, a opet, opušten, baš kakva bi moja idealna košulja-haljina trebala biti!

U Burdi su ga predstavili u dvije varijante i čini mi se da je baš to njegova prednost; može dobro izgledati u različitim tipovima tkanina.

Kao što znate, gotovo uvijek kad šijem neki model prvi put, radim probni model; to znači da radim od tkanine za kojom neću previše plakati ako mi se odjevni predmet ne bude svidio, ali isto tako, ako dobro ispadne, da ga ipak želim nositi. Ovu, prvu, probnu haljinu, šijem od posteljnog platna iz TTT-a. Naime, doista (sjećate se moje lamentacije o tome kako mi treba “običnih”, bazičnih komada odjeće) mi treba bijela haljina, a opet, ako se kroj pokaže ćorak, nikom ništa; nosit ću je na plažu. 😀 Ako se pokaže kao dobar,

pripremite se na n varijanti istog. 😀 😀 😀

Naravno, tkanina od koje šijem su, zapravo, restlovi ostaci posteljnog platna i možda će zahtijevati određenu kombinatoriku…

Ok, ovaj put su ipak malo veći komadi. Veći od onih od kojih sam šivala tirkiznu suknju. I baš su lijepi.

Mogu zamisliti divotu spavanja u ovom prugastom pamučnom satenu. Ali, objektivno, imam ga dovoljno za, eventualno, dvije jastučnice, a osim toga, predivnu posteljinu od pamučnog satena imam, a bijelu haljinu nemam. Barem ne ovakvu. 😀 😀 😀

Kroj je, zapravo, vrlo jednostavan.

Sastoji se od 7 dijelova(manžeta za rukav nije nacrtana) i jedini izazov bi moglo biti ciganje nabiranje tkanine na struku i naravno, rupice za gumbe.

I, ovaj put je moja procjena bila točna, sve je išlo kao podmazano do nesretnog nabiranja. Mislim, nije bila neka velika drama, više u rangu dosadne muhe, ali s obzirom da sam već odlučila da ću sašiti još koju haljinu po ovom kroju, očito će taj dio biti kao ušivanje onog kuta na prednjici zlatopjege haljine; nešto, što te živcira na početku, ali kad šiješ treću haljinu (megalomanka sam, priznajem), više ne predstavlja nikakav problem. Nakon što sam spojila dijelove tijela haljine, zadivljeno sam uskliknula: “Gdje si bila cijelog mog života?!” 😀

Takva, još uvijek bez rukava, je izgledala sjajno! Kao haljina iz neke od reklama za Raffaello!

Ne znam koliko sam točno Raffaella u životu pojela-vjerujem da je “puno” eufemizam- ali vjerujte mi, tek sam sad, u ovim poznim godinama :-D, shvatila da se “Raffaello” piše sa dva “f”!

Očito ne jedem sporo kao žena u reklami! 😀 😀 😀

Vratimo se haljini. Kad sam je odjenula za probu, imala sam osjećaj da osjećam miris kokosa! U redu, sad pretjerujem, ali dojam je bio svježe i prozračno, pa sam zaključila da joj rukavi nisu potrebni. Barem ne dugački rukavi, ovi iz kroja; možda samo mali leptirići… Da, leptirići!

Sad još samo trebam preživjeti izradu rupica. Pokušavam se sjetiti kad sam zadnji put radila rupice, i ako se ne varam, to je bilo na akvarel tregeršosu. Dakle, daaaaaavno. Toliko davno, da me ščepala uhvatila panika, pa sam u skladu s uobičajenim obrascem ponašanja, kao i sve stvari koje mi nisu drage, odlučila to malo odgoditi. No, ne brinite, samo dan. Mislim, moj strah nije neopravdan; ružne rupice mogu ozbiljno narušiti izgled odjevnog predmeta. Prvo što me doista izmučilo jest raspored gumba, tj. razmak među njima. Imala sam 9 gumba na raspolaganju i nisam bila sigurna na kojoj udaljenosti bi trebali biti, no nakon pomnog kombiniranja, odlučila sam se za razmak od 9 cm. Prije no što sam počela raditi rupice na haljini napravila sam par nekoliko rupica na ostatku tkanine. Što je sigurno, sigurno je… Označila sam dužinu rupica crvenim koncem i krenula.

Nisu idealne, ali nisu ni najgore na svijetu.

Prišila sam gumbe, i evo me!!!

Ovako izgleda haljina bez ikakvih modnih dodataka. I s frizurom koju kao da mi je napravila plaža. 😀 😀 😀

Razmišljam da nekad u budućnosti sašijem i pojas, iako s obzirom na sram-me-priznati koliko remena-posjedujem, možda nije nužno. 😀 Također, držala sam se uputa u kroju, ali bih možda, kad ću šivati iduću haljinu (;-)), nabrala još koji centimetar više u struku.

Konačni sud jest, da je kroj super! Muza već spominje bar tri nove haljine! I različite varijacije na kroj! Živi bili, pa vidjeli!

A do sljedećeg uratka…

2 thoughts on “BIJELA HALJINA OD POSTELJNOG PLATNA ILI RAFFAELLO HALJINA”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *