SHIBORI SUKNJA S VOLANOM ILI KAKO IZGLEDA MORE NA IŽU

Znate kako kažu: “Vrijeme brzo prolazi, kad se dobro zabavljaš!”. Sudeći po tome koliko meni vrijeme brzo prolazi, zadnja tri mjeseca sudjelujem na zabavi života. 😀 😀 😀 Nažalost, većim dijelom prava zabava je samo #whishfulthinking . 😁

Prošlo je tri tjedna otkad sam sašila plavo-bijelu suknju, a od zadnjeg posta na blogu, bolje da niti ne računam. Ali, evo, krenula sam u novu avanturu. Iako stalno lamentiram, i virtualno i u IRL, da mi nedostaje”običnih” odjevnih predmeta, odlučila sam sašiti još jednu suknju koja bi mogla biti dio fundusa serije “Death in paradise”. I, iako imamo još mjesec i nešto sitno dana ljeta, šivat ću suknju koja je, za razliku od nekih drugih komada u mom ormaru, nosivih veći dio godine, izrazito ljetna. Ne samo zbog kroja, nego i zbog tirkizne tkanine koju sam obojila prije negdje dva mjeseca. A tkanina je divna! Izgleda poput mora koje te mami da skočiš s mola, pritom, veselo se smijući i vičući: “Bombaaaaa!”.

Riječ je o pamuku koji u tkanju ima sitne kvadratiće. Tkaninu sam kupila u TTT-ovom dućanu u Ilici 171; bila je svijetlo žuta i izrezana na trake širine 24 cm. Nisam ljubiteljica svijetlo žute, pa sam je odlučila obojati shibori tehnikom. Ni prvi, ni zadnji put. Ali, najvažnije, rezultat je uvijek različit!

Iako me živcira i sama pomisao da moram spajati trake kako bih dobila odgovarajući komad tkanine, s druge strane, neću imati ni približno toliko otpada koliko bih imala šijući od cjelovitog komada tkanine. Ovako izgleda nacrt tkanine s krojnim dijelovima. Kužite o čemu govorim? 😉

Kroj je iz časopisa “La mia boutique” za srpanj 2001. g. . , model br.9.

Časopis je “punoljetan”; star je 18 godina, no, neovisno o starosti, kroj je bezvremen! U časopisu je suknja, kao što vidite, sašivena od crvene tkanine, što je poprilično na prvu loptu, ali, ujedno u skladu sa španjolskom temom dijela ovog broja.

Kako već spomenuh, tkanina je u trakama,točnije, jednoj duuuuugoj traci. Položila sam kroj i po njemu slagala tkaninu, režući je na trake koje će, nakon što sam ih spojila, postati “tijelo” suknje

I, kako to obično biva, kad plana, zapravo, nema, shvatila sam da ću biti u ozbiljnom deficitu s tkaninom. Sjećate se da ste pročitali:

“Iako me živcira i sama pomisao da moram spajati trake kako bih dobila odgovarajući komad tkanine, s druge strane, neću imati ni približno toliko otpada koliko bih imala šijući od cjelovitog komada tkanine. ”

Dakle, ne samo da sam iznervirana činjenicom da moram spajati trake, nego je gore navedena bojazan o ostacima tkanine je bila krajnje neutemeljena.

No,

Odlučila sam prvo od ostatka iskrojiti prednji dio volana, a onda: “Que Sera,Sera, Whatever will be, will be, The future’s not ours to see!” 😀

Kad si u stisci, neovisno je li u pitanju vrijeme, novac ili tkanina, bitno je odrediti prioritete. Moj prioritet je bio volan koji dolazi na prednjicu. Nakon što sam ga iskrojila, ostalo mi je jako malo tkanine- nedovoljno za ostatak volana koji bi trebao biti na stražnjoj strani suknje. Gledajući u iskrojeni volan, pomislih, pa zašto bi morao biti nacigan nabran? Već je, sam po sebi, krojen u šrek u koso, pa zašto ga ne bih samo tako prišila?! Suknja neće izgledati kao u časopisu, ali, to ću ionako znati samo ja. I vi. 😉

I tako sam i napravila; volan sam bez nabiranja prišila na suknju. I ne izgleda loše. Valjda. 😀 E, sad… što sa stražnjim dijelom suknje? Imam još jedan komad tkanine koji nije dostatan za ostatak volana. Pa sam krenula sa našivanjem ostataka. Jeste se umorili već od samog čitanja? Što da vam kažem, meni je daleko gore. No, u znoju lica svoga, i doslovno, i u prenesenom značenju, uspjela sam nadoštukati ostatke i iskrojiti ostatak volana.

Naravno, više nisam imala tkanine za pojas, no, mislim si, iznutra je, ne vidi se, pa može biti od čega god. Recimo, tkanine s morskim psima(znaaaaam da su kitovi :-D).

Baš je super, zar ne?! 😉 Umjesto traka za vezanje, na dva mjesta sam prišila traku sa po tri drukera.



I, evo je, spremna za nove avanture! 😀

Dakle, potrošila sam na ovu suknju zbilja puno vremena. Umjesto puno točnije bi bilo reći previše, jer nije da sam danima sjedila i šivala je, nego previše s obzirom na zahtjevnost kroja. Zapravo, više je vremena otišlo na pauze koje sam uzimala jer sam bila nervozna i nisam htjela da se sve završi bacanjem kroz prozor. Suknje, ne sebe. 😀

Uglavnom, posebna je, to joj se mora priznati!

Dok suknja u “La mia Boutiqueu” viče energično “Ole!” suknja u mojoj izvadbi govori “Aloha!” ili “Ciao!”. 😀

Uprkos mukotrpnom procesu i više puta izazvanoj skepsi prema konačnom rezultatu, jako sam zadovoljna!

Zbilja mi se sviđa. Toliko, da bi bilo super da imam još jednu bijelu i još jednu crnu takvu. 😀

I, dok je volan ovakav kakav jest, zbog moje loše procjene, ispao takav kakav jest, gledajući kroj “ole!” suknje, zaključujem da mi se moja, improvizirana verzija, više sviđa. I nosiva je u raznim prigodama; od plaže do večernjeg izlaska!


A, najbolje od svega je, da ću, svaki put kad je nosim, prisjetiti se trenutka kad sam plivajući na Ižu, zaključila da me površina blistavo čistog mora na kojoj su zrake sunca stvorile svjetlosnu rešetku, asocirala na tkaninu koju imam doma i koja čeka da nešto sašijem od nje.

Ok, nije identično, ali ovo je ionako slikano s obale, dojam u moru je daleko intenzivniji. 😀

Do iduće krive procjene, 😉


4 thoughts on “SHIBORI SUKNJA S VOLANOM ILI KAKO IZGLEDA MORE NA IŽU”

  1. Hvala, ja sam isto baš nekako sretna 😀 A za Tetris, ne znam, jer vjerovala ili ne, nikad ga nisam igrala… #weirdo #snowflake 😀 😀 😀

  2. Super je ispala. Čini mi se da je baš dobro da ti je falilo materijala i da volan nije nacigan jer ovako se šare bolje vide. U ciganom volanu bi se izgubile.

    1. Pa, iskreno, meni se isto ova varijanta više sviđa, ne toliko zbog šara, koliko zbog toga što više volim ovakav tip volana.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *