Prošlo je mjesec i pol od zadnjeg posta. Hektičnih mjesec i pol. Svašta se izdogađalo i jednostavno, kad bih i našla nešto vremena, često mi se nije dalo. Znala sam prije imati i duže pauze, ali tada uopće ne bih šivala, a sada… Reći ću samo, u nekom trenutku više nisam bila sigurna šijem li ja haljinu, ili ona mene. Svaki dan, ok, ne svaki, svaki četvrti dan bih nešto proprčkala i tako dan za danom. Ne sjećam se da sam i jedan drugi projekt ovako dugo razvlačila. Sigurno jesam, ali se ne sjećam. 🙂
Ako pratite moj Instagram profil (ako ne pratite, počnite… pretty please 🙂 ), primjetili ste da, osim kad nosim stvari koje izrađujem, najčešće sam u nebojama. Najbolje se osjećam u njima. Zašto ne šijem više u nebojama? Pa, zato što češće šijem zato što imam potrebu kreativno se izraziti, nego zato što mi je potreban novi odjevni predmet. E, pa, ova haljina mi je baš trebala. Baš takva, jednostavna, jednobojna haljina, koju ću ovisno o obući i dodacima, moći nositi u različitim prilikama.
Dakle, odlučila sam sašiti haljinu. Tamnoplavu. Nije neboja, ali je toliko tamna tamnoplava da je gotovo crna. Nakratko skrenuvši sa samozadanog puta iskoristi-tkanine-koje-gomilaš-godinama, kupila sam u TKIP-u restlove prekrasnog tamnoplavog štofa; 98% vuna-2%elastin. Prije krojenja, tkaninu sam oprala u perilici na 40 stupnjeva da se skupi što se treba skupiti jer i haljinu namjeravam tako prati.
Kroj je iz Burde za listopad 2014. godine, broj 101. I doista je divan. Zapravo, toliko je divan da mi nije jasno kako to da nikad prije nisam šivala po njemu. 
Označen je s tri točke, što bi značilo da je namijenjen iskusnijim šveljama, a osim kuta u kojem se gornji prednji dio spaja s donjim dijelom gornjice, ne vidim neki problem. A opet, i taj kut je nešto što mene živcira; nekome drugome vjerojatno ni to nije problem. Sve ostalo je doista jednostavno. Spajaš dijelove.Njih dvanaest. 🙂
Ono što sam promijenila je dužina haljine-dodala sam nekih 30-ak cm. Sve ostalo je baš kako je u kroju. Da, i to se dogodilo! Nevjerojatno, ali istinito! 🙂
I sve je teklo po planu, koliko može teći, kad plana, zapravo, nema. 🙂 I kad putujete na odredište s Hrvatskim željeznicama. 😀
Moram spomenuti da nikakvih posebnih iznenađenja nije bilo, osim što sam rukave, da bi ih mogla uglaviti, morala nadržati, što nije navedeno niti u krojnoj shemi, a ni u slikovnom uputstvu.
Već spomenuti kutevi u kojima se spajaju gornji i donji dio prednjice, nisu ispali strašni. Bolje izgleda uživo nego na fotografiji.
Nedavno sam u Humani Novoj našla neke lijepe kravate.
Ako vam treba kravata, tamo je izbor, u najmanju ruku, nevjerojatan! Odmah sam počela razmišljati kako da ih iskoristim. Odlučila sam napraviti kragnu s dva lica koju ću po potrebi, i rasporedu zvijezda taj dan, stavljati ili ne stavljati na haljinu. S jedne strane će biti ova divna kravata s balonima na vrući zrak,
a s druge, ista tkanina od koje je načinjena i haljina, izvezena fluorescentno ružičastim koncem.
Rasparala sam kravatu, za jednu stranu kragne sam morala spajati više dijelova; ukoliko nešto izrađujete od kravata, pazite, kravate su krojene u šrek iliti u koso.
I, evo je, jedna kragna s dva lica!
Ovo je moja nova haljina za koju već sad mislim da će mi postati nova “uniforma”.
Uz druge cipele i remen, s plavo-crvenom kragnom moja haljina izgleda drugačije.
Upozorenje svima koji ne razumiju scandi chic i nošenje tenisica na lijepe haljine, pripremite se na promjenu mišljenja! 😀 😀 😀
I dok moja prijateljica I. žali za vremenima kad si se nekoga mogao odreći preko novina, ja okrećem očima i simultano, kragnu na drugu stranu, te oblačim sporne tenisice… 😀
Tri haljine u jednoj! 🙂
Znate me, haljinu ću, vjerojatno, najčešće nositi bez kragne, ali lijepo je imati dodatne opcije.
Jako sam zadovoljna, čak u ovoj navali oduševljenja razmišljam o tome da sašijem još koju. Megalomanka, što drugo reći?! 😀
Mislim da bi ovaj kroj odlično izgledao i u kombinaciji tkanina različitih boja.
Vidjet ćemo, nadam se uskoro!
