Već godinama(desetljećima bi bilo preciznije) nisam napravila ovo što sam napravila ovaj vikend. I ako očekujete priču koja će sadržavati: napila sam se-plesala gola na šanku-probudila sam se nasred jezera u čamcu u u Maksimiru, možete odmah prestati čitati ovaj post. Ja sam dosadna. Barem gradim takav imidž. 😉
Napravila sam nešto što vama možda neće biti toliko nevjerojatno koliko sve prethodno navedeno, ali meni se to čini kao nešto iz nekog prošlog života. SAŠILA SAM SI KIMONO ZA LUDI NOĆNI IZLAZAK. I sad, većina vas govori blago nazalnim glasom i sa čežnjom u očima “blago ti seeee”, a ostatak prezrivo otpuhujući “big deal” ili “neš’ ti čuda neviđenoga!”. Treći misle: “Pa, zar ide na neki tematski party?”
Sašila nešto s idejom gdje ću to prvi put obući, nisam već duuuugo, dugo. Dakle, fakat zbilja je “big deal”! Jednom davno, šivala sam novu košulju za izlazak za svaki vikend; dvije, štoviše, ako sam išla van i u petak i u subotu. Da, sjećam se toga, maglovito i s današnjom vremenskom distancom, nije mi jasno otkuda mi toliko volje i vremena… Ali, kak’ bi se reklo: mladost -ludost!
Odmah razjasnimo jednu stvar: naravno da imam kaj za obući.
Iako još uvijek postoje dani kad mi se čini da gornji meme predstavlja moj život, doista su rijetki- rijetki k’o rijetki petki. Dakle, imam što za obući. I tog sam svjesna većinu vremena. I opet neki od vas govore “blagotiseeee”. Nemam vjerojatno ništa puno više ili manje od vas koji upravo čitate ovaj post. I vi imate što za obući. Svi imamo. Samo ponekad zaboravimo što sve imamo jer od šume ne vidimo drvo. Dakle, iako bih već našla nešto što bih mogla obući, trenutak inspiracije me ponio i palo mi je na pamet kako mi se nosi, ni manje ni više, kimono. Muza šivalica je spremno doletjela i smjestila presvijetlu na moje rame. S obzirom na to koliko je čekam, ne bih li si sašila neke daleko korisnije odjevne predmete, recimo 3(moraju biti barem 3 jer : a) kad mi se nešto nosi, onda bih to stalno nosila, a ne mogu stalno nositi isto, b) u bajkama dolazi sve po 3, a to je dovoljno dobar razlog) duge suknje. Nevjerojatno je da se bezobraznica pojavila baš sad, kad želim sašiti nešto što mi zapravo uopće ne treba. Nema veze, ne bunim se, nek’ je ona došla, možda shvati koliko je moje rame divno mjesto za sjedenje, pa uskoro u potpunosti obnovim garderobu. Strpljen, spašen…
Vratimo se mi košulji. Kad je vidite, možda ćete reći, “ček’, to ti je za van?!”, no većinu odjeće koju nosim “za van”, nosim i “za svaki dan”, eventualno s drugim modnim dodacima i šminkom tj. izostankom iste. 🙂
Osim toga, išla sam na najcool mjesto u Zagrebu gdje možeš obući što god želiš-od t-shirta do lateksa- i što god to “nešto” bilo, i dalje ćeš se na neku foru uklapati u okoliš.
Išla sam u Jabuku, mjesto gdje sam provela Bog-te -pitaj-koliko-noći, popila hektolitre soka od ananasa(fakat!), žicala DJ Fukija uvijek par istih pjesama, između ostalog
raspamećeno revući na zamišljeni mikrofon u ruci. Da, to su bila vremena… U zadnje vrijeme ne izlazim toliko, pa ne izlazim ni u Jabuku, ali ako nikada niste bili, MORATE OTIĆI u jednu od rijetkih oaza punkersko-rockerskog -darkerskog Kafića Uzdravlje( i znam da sad, ako to čita, moj susjed Stiv prevrće očima). Uglavnom, kad bi se atmosfera u Jabuci mogla riječima opisati, opisala bih je, ali ne može, pa pravac gore na Jabukovac, nećete požaliti. 😉
Dakle, kad si već možeš obući kaj hoćeš, ja sam odlučila obući kimono. Kroj je iz Burde, prosinac 2013, model 116 A i B. Preciznije bi bilo da kažem da je moj neka C verzija.
Ovako izgleda na gospođama manekenkama:
I da, izgleda kao nešto božićno-novogodišnje, krajnje neprikladno za izlazak u klub subotom navečer. Kao što već rekoh, možeš obući što god želiš, a drugo- budite sigurni, moj kimono neće izgledati ovako. A kako je izgledala vizija u mojoj glavi, vidjet ćete još malo.
Ja sam se odlučila za, gle čuda, crno-crnu varijantu. Kad kupujem odjeću najčešće je to crno-sivo-bijelo, ali kad šijem, ponekad se “otkačim” i sašijem nešto u boji. Ne ovaj put. 🙂
Tkaninu sam, u restlovima, prije nekog vremena kupila u Emporiu, onako usput, da se nađe. Tamo ćete naći veliki izbor materijala za sve moguće namjene, ali ja najčešće zaranjam u košaru s restlovima. Možete naći svašta; od ficleka komadića od nekih 20-30 cm, do konkretnijih komada od, ponekad, čak 2-3 m. Ovi restlovi su bili po 19kn/m, s tim da su bili na 40% sniženja, cca 10-ak kn/m.
Vratimo se kimonu. Ovo je jedan odjevnih predmeta koji su zapravo, vrlo jednostavni, i baš zahvaljujući svom minimalizmu, izgledaju wow.
Da nije umetnutog ovratnika, cijeli kroj bi se sastojao od četiri dijela; ukoliko izbacimo džepove i ovratnik, idealan projekt za početnika. Ali… ALI, ovratnik je tu i umjesto da si pojednostavim život i prepravim kroj da bude bez umetnutog ovratnika, ja sam se pravila važna. I to me skoro izludilo. Ubilo. Skoro. Zamislite naslov u novinama: “Umrla od muke umećući ovratnik”. Ok, shvatili ste, umetanje ovratnika me ubilo… u pojam. Ili barem iscrpilo do krajnjih granica. U jednom trenutku sam poludovršeni kimono htjela poslati u… #$%*d)/#$%*!
Hej, nisam na to mislila! Ja sam fina cura! U JAPAN. Htjela sam ga poslati u Japan. Ekspresno. Pa nek’ si ga oni dovrše. Jer ja sigurno neću! Ali, nakon udah-izdah-ribica i desetominutne pauze, primila sam se kimona i umetnula nesretni ovratnik. Događat će vam se situacije da nešto prepravljate n-puta. U takvim slučajevima umjesto da u naletu bijesa to izrezuckate u apstarktne puzzle, pustite to, popijte čašu vode, pojedite jabuku(ili čokoladu) i sa novostečenim mirom, pokušajte ponovno. Ponovite postupak ako je potrebno.
Jesam li super zadovoljna rezultatom? A, ono, moglo je i bolje… kao i uvijek. 🙂 Ali, da je cool, je. Što jest, jest!
Što sam promijenila? Moja verzija kimona se razlikuje od kroja u Burdi po tome što ima kratke rukave, prednji dio ruba sam zaoblila, skratila dužinu i dodala nazovikićanke na girtl pojas. Obožavam džepove, ali sam procijenila da su mi ovdje, pogotovo s obzirom na to da sam se odlučila na kraću varijantu, nepotrebni.
Mislim da ću ga nositi i u dnevnoj varijanti, dress downan majicom na pruge. Zapravo, zbilja je prilično cool, zar ne?
A za vas, koji na spomen kimona pomislite na Karate Kida…
E, i vani je bilo super. Ali, ne mogu o tome, znate kak’ je:
Što se dogodi u Jabuci, ostaje u Jabuci. 😉