PAUČINASTA NEVJESTA ILI NIKAD NE RECI NIKAD

Ne volim riječ “nikad”, tj. ne volim je upotrebljavati u rečenici koja počinje “Nikad ne bih…”. Možda zbog praznovjerja; imam osjećaj da kad kažeš “nikad”, da će se sve preokrenuti i ti ćeš  raditi upravo to “nikad” za dva tjedna. Ili možda čak i prije. Kad se o modnim izborima radi, taj “nikad” često biva osporen. I tako treba biti. 🙂

Nisam isključiva. Pogotovo ne u modi. Gotovo nikada (jeste skužili kako sam prije “nikada” majstorski  umetnula “gotovo”? 😉 ) kategorički ne tvrdim da nešto ne bih obukla, kao npr. oni ljudi koji kategorički tvrde da nikad ne bi obukli šljokice, trapezice, crocsice(ok, njih razumijem), ništa smeđe, etc. …  Moja teorija je da nam sve može odgovarati i da se sve može iskombinirati tako da izgleda dobro. Da, da, ČAK i crocsice; recimo, ako ih nosiš u vrtu, dok štihaš (jel se tak’ kaže? ) okružena mladim keljom, blitvom i bundevama. Match made in heaven!

No, uvijek postoji ona jedna stvar koja potvrđuje pravilo. Da me netko pitao još petnaest minuta prije sudbonosnog susreta( strpljenja malo, uskoro ćete saznati s kim sam se susrela), što nikada i ni pod koju cijenu ne bih obukla, moj odgovor bi bio da nema takve odjeće, ali samo zato što je prezir prema onome što ću uskoro ugledati, toliko velik da sam to zakopala duboko u podsvijest. Jer da nisam, rekla bih da nikad ne bih obukla nešto što ima… strpite se još samo malo…

Neki dan, na putu doma kući ušla sam u shs Textile housea (bilo je sve po 15 kn i nisam si mogla pomoći), ono, samo malo pogledati kaj ima, i nije me ništa raspametilo- sve dok nisam  ugledala NJU. Svijetlo siva, načinjena od tkanine tanke poput paučine, fina, svilena košulja. Stillsova minimalistički jednostavnog, a opet tako posebnog kroja… Toliko lijepa, da sam se poželjela udati za nju sklopiti životno partnerstvo s njom. Na njoj je, samo meni vidljivim slovima, pisalo moje ime i bila sam joj spremna dati svoje prezime.

sivasiva1siva2siva4

Već sam vidjela kako paučinasta nevjesta, moje svijetlo sive boyfriend trapke i ja, marširamo u, sve samo ne sivu, budućnost, kad… aaaaaaaa! Ugledala sam ih, i zbog gadova skoro odustala od ženidbe! I, pitate se, o čemu se radi?

siva3

O prorezima. Na rukavima. Cijelom dužinom rukava. I da, da me netko pitao mogu li prorezi na rukavima izgledati dobro, kategorički bih odgovorila-ne mogu. Shvatili ste, prezirem proreze na rukavima. No, kao što uvijek kažem bliskim ljudima s kojima idem u kupovinu kako bi im olakšala za njih to mučno iskustvo, probaj, možda se iznenadiš, ne moraš kupiti( skoro uvijek na kraju to i  kupe, jer izaberem nešto u čemu znam da će izgledati fantastično 🙂 ), tako sam i ja odlučila zažmiriti na jedno oko s obzirom da je, osim tih nesretnih proreza, sve ostalo bilo savršeno. I tako sam, unatoč prorezima, probala košulju. I… zaljubila se još i više! I prorezi koji su mi dotad izazvali refluks, baš su nekako super O.K. .  Čak me malo i zabavljaju. Da sam neka plesačica, baš bi bio super kostim. A iako nisam, evo vam par fotki na kojima možete zamisliti kako bi izgledalo da jesam.

fotke fotić 094fotke fotić 083

 

 

fotke fotić 077

fotke fotić 075

fotke fotić 086

U “Rođenim ubojicama”(da, i ja ih planiram ponovno pogledati. Po 27. put. 🙂 ) ovako teče razgovor između Mickeyja i konobarice, nakon što ga ova, pokušavajući mu preporučiti pitu, pita voli li pitu od limete:

“Well I ain’t had key lime pie in ten years.

When you had it did you like it?

No, but that don’t mean much. I was a completely different person back then.

key-lime-pie-natural-born-killers

Jel’ se i vama sad jede pita od limete? Meni da… No, vratimo se isključivosti, tj. pobjegnite od nje! Velikim koracima! 🙂

Budite kao Mickey! Bez dijela s ubijanjem. 🙂

Dajte šansu nekom svojem nikad! Možda dogodi se ljubav. 🙂

mickmal

I, naravno, napišite mi u komentarima što je vaše “nikad-to-ne-bih-obukla” ?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *