Prije ne tako puno vremena, u jednoj virtualnoj grupi za šivanje susrela sam Anu Janković koja piše blog “Štepalica”. U moru ljudi različitih pogleda; kako na šivanje, tako i komunikaciju, Anu sam prepoznala kao svoj pandan. I dok nam je zajedničko to što smo gotovo vršnjakinje i hobistice kojima hobi oduzima jako puno vremena i donosi jednako toliko zadovoljstva, razlikuje nas što dok ja najčešće preokrećem očima na neprimjerene reakcije i sadržaje na našem malom šivačkom virtualnom igralištu, dok se ona kao glas razuma hrabro uključuje u rasprave. Ono što nam je također zajedničko, jest dijeljenje informacija; Ana neumorno odgovara na pitanja članova grupe, nesebično dijeleći, dugi niz godina stjecano, znanje. I tako, nakon što smo se virtualno upoznale, počele smo se dopisivati i nekako se spontano rodila ideja o izazovima. Naime, svi- koji ne žive pod kamenom- znaju da je tekstilna industrija drugi najveći zagađivač. Način da barem malo doprinesemo očuvanju okoliša(sjetite se; misli globalno, djeluj lokalno! 😉 ) jest ponovna upotreba već proizvedenih stvari.
I tako smo za iduća tri tjedna, smislile tri izazova:
1.reciklaža/prenamjena stolnjaka (26.11.)
2. reciklaža traperica (3.12.)
3. reciklaža košulje (10.12.)
Naravno, osim što vas pozivamo da nas pratite u našim izazovima, osim toga nadam se da ćete se i sami aktivno uključiti u barem neki od njih.
No, sad sam već svašta napisala, a zapravo vas želim bolje upoznati s Anom.
Ovo je Ana! 🙂
Koliko možete prijetiti, Anin stil je ženstven, rekla bih, klasika s pomakom. Za “pomak” je, vjerujem, dijelom zaslužan i završen online master class kod Shingo Satoa(na čemu joj iskreno zavidim), gde je savladala tehnike Transformational Reconstruction metode krojenja. Ovih nekoliko rečenica je kako ja vidim Anu, a kakva Ana doista jest, najbolje ćete saznati iz ovog malog intervjua:
Bok, Ana! Puno šiješ, ali često napominješ da je to tvoj hobi. Što je tvoje zanimanje?
Hm… i ja se ponekad zapitam jesam li samo hobista. Po struci sam softver inženjer, šalim se kako danju programiram, a noću šijem. No, pomalo zarađujem i od šivenja, što kroz prodaju svojih krojeva, što kroz honorarno pisanje za časopis Sew News. No, ne šijem i ne modelujem krojeve po narudžbini, pa se ne smatram profesionalcem u tom domenu.
Najvažnije od svega; kad si počela šivati?
Slično kao i ti – na raspustu između prvog i drugog razreda gimnazije. U to vreme, mama je nevešto pokušala da mi sašije par stvarčica, ali sam ja bila previše nestrpljiva da dočekam gotovu odeću, pa sam preuzela mašinu u svoje ruke. Prepotentno sam verovala da ću ja to brže i bolje uraditi 😀
Što najviše voliš šivati?
Volim komplikovane, puzzle krojeve! Shinto Sato mi je ubacio buvu u glavu, i od kako sam prvi put videla njegove kreacije, znala sam da zelim da pravim nesto slično. TR masters kurs smatram svojim najboljim krojackim iskustvom, i najboljom školom u oblasti sivenja.
Kad si počela pisati blog I što te potaklo na to?
Oduvek sam bila od ljudi koji vole da su u centru paznje :D. A blog sam poželela da pišem kada sam uspostavila saradnju sa Sew News časopisom – bila sam jako ponosna na kolumnu koju sam dobila da vodim, a kako je časopis moguće kupiti samo na americkom tržištu, htela sam da se malo promovišem i na domaćem terenu. Tako je nastala Štepalica.
Što te najviše veseli kod pisanja bloga?
Trenutno nisam previše aktivna na blogu, ali kroz njega sam uspostavila kontakt sa mnogo divnih ljudi, i iskusila neke fenomenalne situacije. Mislim da je pisanje samo način da k sebi privučem ljude koje šivenje iskreno zanima, a kada ih nađem, mahom se ispostavi da su to divni, dobrodušni ljudi, sa kojima imam mnogo zajedničkih tema i istovetnih interesovanja. Eto, i nas dve smo očigledan primer – da nema naših blogova, da li bismo se ikad upoznale? Taj aspekt blogovanja, i bilo kakvog anganžmana na društevnim mrežama, prosto obozavam.
Koji bi savjet dala onima koji počinju sa šivanjem?
Samo hrabro, i zapamtite da je paralica vaš najbolji prijatelj!
Što ti je najdraže, a što najmanje drago kod šivanja?
Najteže mi je da iskrojim materijal, prilepim lepljivo platno gde treba – taj deo posla mi je prilično dosadan. A uživam kad gledam kako se broj komada koje treba spojiti u celinu polako smanjuje. Dok šijem i spajam panele, bukvalno brojim unatraške koliko je delova još ostalo, i time sebe dovodim u neko stanje u kom se takmičim sa vremenom i sama sa sobom. Da, ja sam veliki takmičar, i pobeda mi je velika motivacija (čak i kad nemam realnog protivnika 😀 ).
Kako si se odlučila na online master class kod Shinga Satoa, koliko je dugo trajalo i koliko je bilo zahtjevno?
Singa Satoa sam pratila par godina pre kursa i divila se njegovim ludim
kreacijama. Fascinirala me tehnička strana izrade kroja, koja je zahtevala
blago lomljenje mozga.
2012. godine je pokrenuo online školu, a u cilju promovisanja iste, kurs je bio
besplatan. Nisam ni jedan tren bila u dilemi da li da se prijavim, to je bilo
moje ostvarenje snova! Kurs je trajao tri meseca, i bio je prilično zahtevan,
jer je svaki zadatak bio potencijalno eliminatorni – svako ko ne bi završio
zadatak na vreme bi ispao iz grupe.
Tokom ta tri meseca mašinu nisam sklanjala sa trpezarijskog stola, a muž
i ja smo ručavali drzeci tanjir u krilu. No, vredelo je svakog minuta!
Kroz kurs sam naučila bolje da šijem, bolje da modelujem krojeve, i sopstvenu
kreativnost sam podigla na viši nivo, što mi je podiglo i samopouzdanje. Pride
sam upoznala genijalne i talentovane ljude širom sveta – mnogi od njih su
dizajneri i modelari, čijim kreacijama se i dan danas divim.
Što ti je idući projekt?
Imam želju da se aktiviram na društvenim mrežama, u novom formatu. O tome maštam već duže vremena, i mislim da je došao čas da to realizujem. Stay tuned 😉
Kako bi opisala svoj stil?
Ti si ga savršeno opisala – klasika s pomakom.
Što očekuješ od ovog našeg izazova?
Zabavu, uz plemenit cilj. Nedavno sam pomenula na Facebook-u kako imaš veći uticaj na svoje čitaoce nego što si ga možda svesna. Mene si pokrenula da razmišljam o reciklaži, problemima brze i jeftine mode, ekologiji… Nadam se da zajedno možemo još koga da podstaknemo da promeni mišljenje, i da posmatra stvari iz novog ugla.
Ako se uz to još i dobro provedemo, to je win-win situacija!
Dakle, win-win situacija! Prekopajte ormare, Ana i Ja vas izazivamo da stari tekstil koji vam više ne treba pretvorite u neke nove i jedinstvene odjevne predmete! A sad, trk, posjetite Anin blog “Štepalica”!
A do utorka i, nadajmo se, rezultata prvog izazova… 😉
Svira mi se izbor pjesme,prihvaćam izazov i idem sad brzo na Anin blog!
Drago mi je, svakako posjeti Anin blog!😍
@AnaMarija, i ja pevušim ceo dan 🙂