ŠLAFROKIČASTA HALJINA ILI EKLEKTIČNA DNEVNA HALJINA

Sigurna sam da jednako kao i ja, uživate u ovoj neuobičajeno toploj i sunčanoj jeseni! Veći dio ljetne garderobe sam već spremila, i pomirila se s činjenicom da je vrijeme za zatvorene cipele(kardinalna greška! ). Iako već dugo razmišljam o “zimskim” projektima, zapravo još uvijek koristim priliku da,dok je ovako toplo, iskoristim laganije tkanine iz Divine riznice.

Ove dvije tkanine, neovisno jednu od drugoj, kupila sam u Humani Novoj.

Kupila sam ih jer su pamučne, crne, odnosno, tamnoplave boje, s uzorkom strelica i mušica. Strelice i mušice, Divo? Da, tako sam ih ja zapamtila- sjetite se samo kitova koje sam ja vidjela kao morske pse! 😀 Što da vam kažem, osim, “Što se babi htilo, to joj se i snilo!”. Kako su jednostruke širine, a ja sam zamislila haljinu za koju mi je potrebno više tkanine, odlučila sam ih kombinirati. Iste su kvalitete i činilo mi se da bi moglo biti zanimljivo. No, nakon što sam ih izvadila iz Divine špilje, i stavila jednu pored druge, shvatila sam da mi djeluju nekako šlafrokičasto, kućnohaljinasto. Da se razumijemo, znate da sam vrlo širokih pogleda i da smatram da je sve stvar konteksta, no, činjenica je da haljine od tkanina sa sitnim uzorkom često ostavljaju kućnohaljinasti dojam. Povremeno high street brandovi lansiraju kontingent dugačkih haljina od poliestera ili najjeftinije moguće viskoze, s uzorkom sitnih cvjetića/listića/svakojakih -ića koji u kombinaciji sa svim prije navedenim, ostavljaju dojam kućnih haljina. Od par stotina kuna. 😀 Tko voli, nek’ izvoli, ali to jednostavno nije my cup of tea. Ako ću već nositi nešto šlafrokičasto kućnohaljinasto, onda ću si to sama sašiti; osim što će biti ipak nešto povoljnije, bar nitko neće imati isti šlafrok k‘o ja! 😀

Hm… Gledajući mušice i strelice, pritom u dubokoj kontemplaciji, svašta mi je padalo na pamet što bih mogla napraviti, a da u budućoj haljini ne izgledam kao sedamdesetogodišnjakinja koja hrani kokoši. Od raznoraznih mogućih rješenja, odlučila sam mušicama i strelicama pridružiti još jednu tkaninu. Sjetite se, sve dobre stvari dolaze u 3 komada. Ili 7. Ponekad 12. No, shvatili ste. 😀

Razmišljala sam da iskoristim neke od kravata sa zanimljivim uzorcima koje strpljivo čekaju svojih 15 minuta slave, o fluorescentno žutoj košulji kupljenoj zato da postane nešto ljepše u narednom životu, ali onda mi je pao na pamet ovaj komad svile.

Prije dosta vremena(mjeri se u godinama, čak!) kupila sam na Hreliću top od svile. Napravljen u kućnoj radinosti, većih dimenzija, u startu je kupljen kao sirovina za neki budući projekt. Naime, doista volim svilu, i ne propuštam priliku kupiti je, neovisno o tome radi li se o muškoj košulji iz 80-ih, dindrlici, ili pokušaju iz kućne radinosti. I, ovo je trio fantastico!

Match made in heaven?! Vidjet ćemo!

Kroj vam je već dobro poznat; upozorila sam vas davno, u glavi mi je “n” haljina po kroju 106 iz Burde za svibanj 2019. koje samo čekaju da mi Muza sjedne na rame. S kalendarskim dolaskom jeseni, prvo sam do proljeća pospremila bijelu i plavo bijelu haljinu, dok ljubičastu još nosim zahvaljujući babljem ljetu i tome što sam promijenila gumbe, pa mi sad odlično pristaje uz cipele boje pijeska. No, mislim da je vrijeme za neke “jesenskije” kombinacije. Iako su ove dvije tkanine debljinom tanje od tkanine za ljubičastu haljinu, bojom i uzorkom su prikladniji za ovo doba godine.

Nisam puno mijenjala osnovni kroj. Kao i inače, produžila sam ga.

Konačno, ah, konačno sam se sjetila dodati…

Da, džepove! 😀

Rukave sam odlučila krojiti iz dva dijela, gornji dio rukava i manžete napravila sam od pamuka, a donji dio rukava od svile. Također, produžila sam rukave za nekih 5 centimetara i dodala kopčanje na manžete.

Ukoliko se pitate zašto sam prišila plavi, a ne crni druker, odgovor je “Iz obijesti!” 😀

Kako bi sve bilo u revijalnom tonu, prišila sam bijele gumbe crvenim koncem.

I, ta-daaam! Moja nova, šlafrokičasta haljina je gotova! Idealna dnevna haljina!

A u kombinaciji s platnenim remenom i tenisicama, još je ležernija!

Iako sam strahovala od šlafrokičastog dojma, sad nakon što je gotova, haljina mi se doista sviđa. Ima tu neku boho/western vibru i zapravo je, kao i većina stvari koje sašijem, eklektična.

Uživajući u babljem ljetu poslušajte jednu, meni vrlo dragu, pjesmu koju sam prvi put čula u jednoj drugoj, jednako sjajnoj izvedbi u filmu “The broken circle breakdown”.

Do čitanja! <3

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *