Moja draga prijateljica, koja zna za valjda sve emisije koje se bave mršavljenjem, kuhanjem, modom, ukratko: lifestyleom, mi je otvorila vrata u svijet raznoraznih emisija koje se ovaj ili onaj način bave odjećom. Za sve vas koji nemate takvu prijateljicu, ovo su neke od njih.
Project runaway
Snog, marry, avoid
How do I look?
Sewing Bee
Unaprijed se ispričavam ako se navučete na neku od njih. 🙂
Po broju TV-programa koje imam, čovjek bi rekao da još uvijek živim, pa, gotovo u prošlom stoljeću. Nemam divote poput TLC-a, HBO-a, ili ne daj Bože, Fashion TV-a. I bolje. Jer možda ne bih izlazila iz kuće. Više nikada. Ili možda samo dok ne bih pogledala sve epizode Project Runawaya. Barem dvaput. Zaredom. 🙂
Danas ću pisati o emisijama u koje ljudi(žene, da budemo precizniji) dolaze na makeover. Daleko su mi draže emisije u kojima netko nešto stvara, kao PR ili TGBSB, ali ništa ne prazni mozak kao emisije s makeoverima. O važnoj stavci, koja mi uvijek padne na pamet kod ovih i ekstremnijih makeovera, danas neću pisati. Ono što me zanima jest psihološka dimenzija svega- kako se nositi s tako velikom promjenom. I ono što bih voljela vidjeti, jest, kako su sve te vanjske promjene utjecale na osobnost te osobe i na njen život, s vremenskom distancom od, recimo, pola godine nakon makeovera.
Ponekad Najčešće u te emisije dolaze ljudi sa 0 stila, ili možda bi bilo bolje reći, minus 12 stila, 12 ispod 0 stila. Shvatili ste. 🙂 A puno je teže krenuti od minusa nego od 0. Spektar je doista šarolik; 40-godišnjakinje koje su zapele u eri ravea kad je bilo slatko to što imaju najmanju suknju na svijetu i sve dugine boje na ostatku odjeće, gotičarke nježnog srca s tolikom količinom metalnog accesoira koja ne bi posramila ni neke srednjovjekovne vitezove, majke koje su konačno pustile ptiće iz gnijezda i shvatile da sa 42 godine izgledaju jednako kao vlastita majka koja je starija od njih cca 25-30 godina.
I onda dođe zgodna voditeljica, džepna Venera, i u kratkom, ali slatkom i ohrabrujućem razgovoru postavlja im kvazi psihološko-modnu dijagnozu. Većina sudionica, naravno, tvrdi da im promjena ne treba- nekima bi i povjerovao da nisu svojevoljno u TV showu.
Slijedi zanimljivi dio u kojem sve te ružne odjevne predmete(a stvarno, ima ih nemoguće grdih, ono, gadnih) tugom i nostalgijom rastrgana sudionica pokušava spasiti, a voditeljica ih stavlja u ralje strašnog vakuumskog valjka. Taj vakuum je sjajna stvar. 🙂
Onda slijedi neki zgodni eksperiment u kojem sudionica shvati jednu ili više od navedenih stvari:
-plaši ljude oko sebe
-svi misle da ima 30 godina više od svoje realne biološke dobi
-nitko ju niti ne primjećuje
Nakon toga joj bliski ljudi koji su je i prijavili u emisiju, biraju odjeću koju sudionica procjenjuje i isprobava. I za koju, barem veliku većinu, misli da je grozna.
Ponekad, na prvu, pomislim gledajući 42-godišnju Jenny s 8.7 boja na kosi, poderanim mrežastim čarapama, crop krznenoj hoodici i spice girls platformama “Čekaj, TO ti je grozno? TO ti je grozno?! Ta prekrasna haljina ti je grozna? Za razliku od tih prekrasnih kratkih hlačica veličine trake za kosu?!”. I Jenny u kratkim hlačama, i Bethany gotičarka, i Mia u odjeći koju kao da je ukrala sa filmskog seta melodrame o beskućnicima, na kraju izaberu nešto od ponuđene odjeće, novu frizuru, te jedino što nam preostaje, jest da kad ih ugledamo,
da padnemo u afan.
Ili, oni, više cool, ovako…
I, znajući emisija ide po nekoj špranci , vidjevši finalni izgled sudionica, svejedno se pitam, nije li moglo drugačije?
Dakle, da nešto raščistimo odmah na početku: većina sudionica izgleda puuuuuuuuuuuno bolje no što je izgledala. Kad napišem puuuuuuuuuuuuuno bolje, onda mislim fakat, al’ fakat puuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuno bolje. Ali samo zato jer su prije izgledale grozno. Sjećate se, ne 0 stila; MINUS 12!
Ponekad nije stvar odjeće koju nose, već onoga što im ta odjeća čini. Razlog zašto izgledaju bolje je, između ostalog, jer im odjenu trendy odjeću koja nam je, inficiranima, što svjesno, što nesvjesno, trendovima, oku ugodna(čitaj: ne šokira nas). Znači, nije nam nužno lijepa, ali je in, pa oku ne smeta. No, ono što me još više smeta, jest što, osim što prema objektivnim kriterijima izgledaju puno bolje, izgledaju neprepoznatljivo. I zlobnici bi rekli/zapjevali:
Zlobnici bi rekli da je to i bio cilj! Možda. Ako volite klonove. Jer, većinom ih pretvore u klonove. Krenut ću odozdola; štikle ubojice, neka coctail haljina intenzivne boje(ispod steznik), frizure koje će teško održavati(jako često ekstenzije).
Znam da zvučim naivno, i da televiziji edukacija očito nije primarna i ono glavno što je vodi u stvaranju sadržaja, ALI…
Osim ako netko nema apsolutno nikakvu ideju o tome što bi htio nositi( u tu kategoriju spadaju ove 42-godišnje mame koje puštaju kosu još od srednje škole i kod kojih oversized prevelika odjeća nije modni izbor, već linija manjeg otpora- nema smisla da propadne odjeća koju više ne nose njezini sinovi koji su je prerasli ’92. – većina sudionica dolazi s vrlo izraženim stilom (ove koje su na -12). Zar ne bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi sadašnji stil, pročišćen(OK, jako pročišćen) i modificiran, mogao koketirati s onim na -12 koji im je iz nekog -često doista teško shvatljivog-razloga bio drag i naravno, osmisliti im izgled koji će, modno onesviještene, moći održavati i kad se vrate kući, bez šminkera i frizera na dohvat ruke. Odličan primjer kako to treba raditi je Tim Gunn koji je u Oprah showu radio makeovere muškaraca.
I roker zapeo u srednjoj školi, i farmer/cowboy su i dalje oni, samo ušminkanije i puuuuuuno zgodnije verzije sebe samih.
Kome trebaju ekstenzije ako mu je do jučer frizer bio vlastiti muž koji bi u kuhinji jednom godišnje “podšišao vrhove”? Ili, čemu utezanje u haljinu za koju trebaš, evidentno, imati još jednu haljinu, napravljenu od armature, koja će ti omogućiti da je navučeš na sebe?
Znam, znam, sve je to televizija. No, kao osoba koja je bezbroj puta u životu rekla da bi, ako biram između haljine koja mi se jako sviđa, a baš mi i ne stoji, radije nosila neku haljinu koja mi se manje sviđa, ali u kojoj izgledam k’o milion dolara, mislim da bi bilo sjajno da se svim tim stilski onesviještenima da prilika da nauče istaknuti ono najbolje na sebi. Svi imamo nedostatke, no razlikujemo se po tome kako ih nosimo i prezentiramo. I, važna stavka pri izboru frizure ili odjeće je koliko smo spremni truditi se oko toga. Ono, svaki dan. Koji je najbolji omjer uloženog truda i rezultata koji ćemo postići? Primjerice, pramenovi koje radim od 15 godine, linija su manjeg otpora. Priznajem. Ali, idealno su rješenje za moju, frizerskim rječnikom rečeno, prirodno, tamno blond boju kose. Ne bojim kosu jer mi se ne da da svaka tri-četiri tjedna pod mus biti kod frizera ukoliko ne želim izgledati… hm, zapušteno. Pa onda idem na pramenove. Svakih 2,5- 3 mjeseca. Razumijete o čemu govorim? 😉
Na početku svake sezone, imam osjećaj grupnog makeovera stanovnika Zagreba, kojem je rezultat grad pun klonova. Stranci koji dođu u Zagreb najčešće su šokirani količinom “sređenih” ljudi. Centar grada izgleda kao katalog ovog ili onog high street dućana kombiniranim sa što statusnim, što simbolima pripadnosti nekoj grupi. Većina ljudi voli pripadati, pa uskakanje iz bijelih starki, u Air Maxice, platnene Vansice, pa u Stan Smith, u Shellice, a sad u Gazellice, je najjednostavniji način. Ponekad, u tramvaju, u danima kad nije baš ogromna gužva, brojim tenisice. Da, zbilja. Kad ne buljim u telefon. 🙂 Trenutno, imam dojam da se Adidas Shell negdje dijele besplatno. Mislim, to je jedino objašnjenje za to što ih nosi TOLIKO ljudi. To, i to što je u ljudskoj prirodi potreba da pripadaš negdje. Pa makar u Adidas Shell pleme. 😀
Zlobnici bi rekli da je to preduboko, i da većina osoba nema izgrađen vlastiti stil, pa je lakše ziheraški prihvatiti trend. 🙂 Kako god, trendovi ne moraju nužno biti loši, ako vam odgovaraju, i ako ih nosite zato jer ste tako odabrali, a ne zato što vam je nametnuto. No, ponekad je teško procijeniti o čemu se zapravo radi, zar ne? 😉 “Dječaci” su savršeno opjevali tu pojavu.
Pišite mi, pratite li neke od tih emisija? I što mislite o njima? Imate li svoj primjerak it tenisica? 😉 I ako se zbilja negdje dijele besplatno, budi drug, i podijeli s nama tu informaciju. 🙂