KINTSUKOROI KOŠULJA S OŽILJKOM ILI RAZLIKA IZMEĐU OŠTEĆENOG DEČKA I OŠTEĆENE KOŠULJE

Kakva vlasnica, takva košulja. Spaljena. Tako se našalila jedna moja prijateljica. A ja sam bila zbilja tužna kad sam shvatila da sam skurila omiljenu crnu košulju. Kako? Nepažnjom, eto kako! Peglom Glačalom, točnije… I, da bar imam neku ispriku, tipa: žurila sam se, bila sam uzrujana, bila je loša bioprognoza… Moram priznati da ništa takvo nije bilo u pitanju- naprosto, jedno obično poslijepodne jedne, ne tako obične, dive. Ovo je moja najdraža crna košulja i ujedno žrtva moje nesmotrenosti.

crna1

Titulu najdraže nije zaslužila time što je najljepša, nikako! Ta košulja je poput dečka koji se nikako ne uklapa u tvoju sliku o idealnom muškarcu, a onda se bezglavo zaljubiš u njega; možeš s njim pričati do preksutra, imate sličan smisao za humor pa se stalno zajedno smijete i osjećaš se tako sigurno u njegovom zagrljaju. Na nesreću (za dečka), tu analogija prestaje. Kad se na dečku pojavi rupa(ne na tijelu, nego u karakteru), tu se najčešće ne može puno napraviti. Koliko god se trudili, takvu rupu ne možete pokrpati. Tu rupu može pokrpati samo on sam. Kad se o košuljama radi, nasreću,  stvar je malo jednostavnija.

Ovu košulju sam-gle čuda! :-)- kupila u Textile Houseu za malo novaca- možda 30-ak kn. Poliester i ne osobito lijepa izrada, gotovo bi je odmah eliminirali s mog radara, ali, bila je tako obična da sam zaključila da će mi biti korisna. Ostale crne košulje u mom ormaru su ili prozirne, ili ne u potpunosti crne, i sve, samo ne “obične”. I, od trenutka kad sam je kupila, nosila sam je doista nemilosrdno, i u dnevnim i u večernjim prilikama; bila mi je uz crne skinny trapke, svojevrsna uniforma. Po danu je bila idealna za zgodna-sam-auopće-se-ne-trudim look, a uz malo nakita i crveni ruž, u večernjim prilikama bi se pretvorila u pravu zavodnicu. S dozom sprezzature, naravno. 😉 Kako je načinjena od poliestera, mnogobrojna joj nošenja i pranja nisu nimalo naštetila. Iako tako obična, ili bolje rečeno, možda baš zato, po nošenju je ispala više no isplativa.

A sad sirotica ima rupu. kolaž

Veeeeeeliku rupu. Rupetinu. Krater. No, shvatili ste. Nakon što sam pošteno odjadila i odčemerila (svi moji bližnji su čuli za tragediju s košuljom), počela sam razmišljati: što sad? Mnogi od vas sad sigurno misle:” Pa, dobro, kaj toliko dramiš? Takvu košulju možeš kupiti na svakom koraku!”. E, pa, iznenadili biste se. Mislim, ako netko naiđe na kakvu sličnu, slobodno mi dojavite! A, dok čekam taj, malo vjerojatni trenutak, pokušat ću popraviti svoju ljubimicu. Pale su mi različite ideje na pamet; neke od njih vrlo ambiciozne: recimo, da odrežem cijelu polovicu desne prednjice košulje ili bar jedan veći pravokutnik, i nadomjestim drugom tkaninom. Ili da pokrpam rupu, a potom apliciram nešto kako bih sakrila dokaze vlastite nesmotrenosti; možda našijem džep ili nešto izvezem? A onda, onda sam se sjetila kintsukoroija. Nemate pojma što je to? Ma imate, ali niste zapamtili da se to tako zove.kintsukoroi

Dakle, kintsukoroi(poznata kao i kintsugi) japanska je tehnika popravljanja razbijene keramike pri kojoj se spojevi lijepe mješavinom laka  i zlatnim, srebnim ili platinastim prahom. Postoji više tehnika kintsukoroija; sastavljanje razbijenih dijelova, nadomještanje manjih pukotina ljepljivom masom, ili čak zamjena-ukoliko neki veći dio posude nedostaje- komadom neke druge posude. Svim tehnikama je zajedničko da su spojevi  gdje je posuda ponovno sastavljena, ne samo vidljivi, nego i dodatno istaknuti.  Posudi je narasla vrijednost baš njezinim padom i popravkom- njenom poviješću. Filozofija kintsukoroija/ kintsugija, vrlo je dobro objašnjena u sljedećem videu:

Ima nešto prekrasno i privlačno u tim vidljivim “ožiljcima” na posudi. Kao i na ljudima, na kraju krajeva; i na onima na tijelu, ali i onima na duši- bitno je da su pravilno i pažljivo pokrpani i kao takvi, daju vlasnicima na posebnosti i vrijednosti. Gle Joaquina!

13103

Potaknuta kintsukoroijem, odlučila sam se za najjednostavnije moguće rješenje; izrezat ću spaljeni komad tkanine i nadomjestiti ga drugom tkaninom. I, iako ne namjeravam isticati rupu, tako što ću je, recimo, obrubiti zlatnim koncem, neću se niti truditi sakriti je, ili zamaskirati nekim cool dizajnerskim rješenjem. Namjerno sam izabrala tkaninu drukčije strukture od strukture tkanine od koje je izrađena košulja; prozirno vs. neprozirno, hrapavo vs. glatko- to će biti moja inačica zlatnog praha. Inače, tkanina koju sam upotrijebila za popravak je ostatak rukava jedne stare košulje. I u ovim teškim trenucima mislim na reciklažu. 🙂

Krojačkom kredom označila sam konture buduće, četverokutne rupe.faza1Izrezala sam višak (spaljene) tkanine i ostavila pola centimetra dodatka koji ću kasnije presavinuti.faza2

Pojačala sam kuteve flizelinom,faza3

zarezala dijagonalne rezove u kutevima i zapeglala ih.faza6

Komad tkanine veličine otvora uz dodatak 1 cm sa svake strane, podložila sam ispod rupe, pričvrstila špenadlama pribadačama,faza4prošila dva puta vrlo blizu rubu rupe i… voila! faza5

Rub podložene tkanine sam zajedno sa rubovima rupe, obradila cik-cak bodom kako se ne bi cufao(zbilja mi trenutno ne pada na pamet kako se cufati kaže hrvatskim standardnim jezikom).

Evo je. Ponovno rođena! 🙂crna5

Moja košulja s ožiljkom. 🙂 Nesavršeno savršena! I možda više ne toliko, ali još uvijek dovoljno, obična. Iako će me taj kvadratić stalno podsjećati na vlastitu nemarnost, mislim da baš dobro izgleda.

Jedan od mojih najdražih filmova je “Silver Linings Playbook”, kod nas “ingeniozno” preveden “U dobru i u zlu”. I Pat, i Tiffany, glavni likovi, su osobe pune ožiljaka- većinom duševnih. Kao i mnoge druge žene u pravom životu, i Tiffany, žena s poprilično ožiljaka, “padne” na oštećenog tipa. Kako je to holywoodski film, sve relativno brzo posloži, a svi tragični nesporazumi i proces zacijeljivanja su prikazani izuzetno duhovito. Ista situacija u stvarnom životu  vjerojatno ne bi bila tako zabavna… Iako, pomoglo bi ako bi izgledao kao Bradley… 😀 😀 😀

Silver-Linings-Playbook-DI

No, i Pat i Tiffany, krenu dalje, s ožiljcima koji ih, iako podsjećaju na prošlost, ne ograničavaju i ne sprječavaju život u sadašnjosti. Ukoliko ga još niste pogledali, preporučam vam ga, puno ćete se smijati, a tu i tamo zasuziti od ganuća. Baš je pravi feelgood movie. I ne zaboravite, ozljede, bilo koje vrste, ne smijete zanemariti, treba ih uredno i pažljivo pokrpati i pustiti da zacijele. Ožiljci koji nam ostanu, dokaz su snage; dokaz da smo nešto doživjeli i preživjeli, i da bogatiji iskustvom  koračamo kroz život! <3

 

2 thoughts on “KINTSUKOROI KOŠULJA S OŽILJKOM ILI RAZLIKA IZMEĐU OŠTEĆENOG DEČKA I OŠTEĆENE KOŠULJE”

Leave a Reply to admin Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *