ZGUŽVANA BIJELA SUKNJA ILI LJETNA ZVJEZDANA

Gotovo nikad ne šijem zato jer mi nešto treba. Šijem jer mi Muza sjedne na rame i dosađuje dok ne sašijem ono što je zamislila. I, jednako kao i kod većine vas, imam dovoljno odjeće da iduće tri godine ne nabavim ništa novo, ne bi bilo neke drame. No, kao posljedica moje odluke da iskoristim tkanine koje imam, moj ormar sve više nalikuje na spremište kostima za neku seriju čija se radnja događa na otoku, gdje svi lijepo preplanuli, po cijele dane pijuckaju koktele i čekaju da padne temperatura pa da mogu veselo zaplesati. Nakon što se otkrije tko je ubojica. 😀

Ono što mi je počelo kronično nedostajati su neke “obične” stvari; bijela suknja, bijela haljina, crna suknja, crna haljina… Ne nužno tim redom. No, odlučila sam početi s bijelom suknjom.

U zalihama sam imala dva restla ostatka tkanine kupljena u TTT-u. Naime, tamo često imaju ostatke po doista niskim cijenama; od već nekih 7 kn po kg za ostatke široke 30-ak cm, 20-ak za velike komade i nemojte me hvatati za riječ, 60-ak kn/kg za robu s greškom ili viškove. Uglavnom, imam dva komada tkanine, ostaci stolnjaka, prljavo bijele boje. Ne znam koliko možete vidjeti na slici, ali tkanina nekako djeluje nošnjasto. Znam da ta riječ ne postoji, ali jasno vam je da znači “nešto od čega bi mogla biti izrađena nošnja” i najbolje opisuje kvalitetu tkanine. Sastav je pamuk čije tkanje malo asocira na lan. Odlučila sam se na kroj iz Burde za veljaču 2005., za koji znam da mi dobro stoji i po kojem sam šila već ne-znam-ni sama-koliko-puta. Zbilja ne znam, ali puno. I ne planiram stati. 😀

Čvrsto sam odlučila suzdržati se prevelikih eksperimenata i jedino što sam u startu odlučila jest da ću porub ostaviti neporubljen isto kao i rub pasice. Dakle, misao vodilja više nije egzotični otok gdje pijuckam koktele i veselim se životu, nego više fina gospođa koja je na krstarenju slučajno pala s palube u more, a morska struja ju je odnijela na pusti otok. Gospođa je preživjela, i pije kokosovu vodu iz tek razbijenog ploda, no more i sunce su učinili svoje; koža joj je preplanula, kosa posvijetlila, a suknja je još uvijek lijepa, ali prigodno ofucana silama prirode.

I sve je išlo po planu. Jedino, već kod šivanja, tkanina se bjesomučno izgužvala. Radila sam već neke stvari od damasta i platna za stolnjake i to je standardni problem. No, iako sam doista alergična na zgužvane stvari, toleriram zgužvanost na lanenim stvarima, a ova tkanina asocira na debeli lan. I uklapa se u priču o pustom otoku. I bez puno drame i iščekivanja, suknja je bila gotova. Obična bijela, zgužvana suknja…

I sad se vi pitate, zašto je, pobogu, “zvjezdana” u naslovu?

Ma, zapravo se ne pitate, jer me već znate… I mene i moju Muzu…

Da, tu dolazi do mog standardnog problema. Muza jednako tako kao što svojeglavo dolazi, kad jednom dođe, nikako ju otjerati… Taman kad je suknja bila gotova, podsjetila me da imam još crnih šljokičastih zvjezdica. Kojih? Ovih!

Ja sam bila karakter i rekla rezolutno NE!, jer, meni treba obična bijela suknja. OBIČNA BIJELA SUKNJA. Pa, kad mi treba obična bijela suknja, onda neću prišiti crne šljokičaste zvjezdice. Ne, samo ću ih špenadlama pribadačama pričvrstiti.; samo da vidim kako bi izgledalo… kad mi ne bi trebala obična bijela suknja…

Ali, stvarno odlično izgledaju! I, long story short, Muza je pobijedila! Prišila sam zvjezdice.

I više nije baš toliko obična bijela suknja.

Istina, nije kao iz fundusa Death in Paradise, štoviše, puno je bliže kostimima Schitt’s Creeka koji preporučam od srca, ne samo zbog genijalne odjeće nego i zbog pametnog, pomaknutog humora i genijalnih karaktera u koje ćete se, sve do jednog, odmah zaljubiti!

Što da vam kažem? Nepopravljiva sam! I, evo i mene kao pridruženog člana obitelji Rose:

Imala sam namjeru u svom, autoironičnom, stilu kopirati prenatrpani image Moire Rose i dala sam sve od sebe, no uprkos kombinaciji različitih uzoraka, tekstura, količini nakita… kombinacija izgleda odlično! Nimalo autoironično!

Jasno, i dalje ću je daleko češće odijevati u ovakvoj, jednostavnijoj varijanti.

A umjesto pjesme, stavljam kratki pregled divnih izraza koje upotrebljava Moira Rose:

Srodna duša, što drugo reći! 🙂