Znate li što znači izraz “pokondirena tikva”? Ukratko, netko tko se pretvara da je nešto što nije, da je nešto bolje od onoga što je, skorojević. Udugo, pogledajte ovdje. 🙂 Kakve to ima veze s mojom najfriškijom najnovijom rukotvorinom? Strpite se malo! 😉
U svojoj šivačkoj “karijeri” sašila sam puno jastuka i jastučnica. Većinom personalizirane, namijenjene za poklon dragim osobama.
Zadnje jastučiće, ne toliko živopisne, sašila sam za sebe. Prije nešto više od pola godine, nakon duge i naporne potrage i mirenja svojih želja i mogućnosti, našla sam kutnu garnituru koja je bila dovoljno kvalitetna, udobna, super sive boje, i kojoj je jedina mana bila nazovi ljubičasta boja jastuka i taburea.
Iako jako volim ljubičastu boju, ta, jedna nekako muljava ljubičasta mi je grozna. Brže-bolje sam posegla u Divinu špilju s tkaninama i sašila nove jastučnice. Presvlake za tabure su još uvijek samo u planu. 😀
Uz već postojeću plišanu jastučnicu životinjskog uzorka, postali su moj omiljeni eklektični trio. A sada će im se pridružiti još jedan šašavac i postat će eklektični kvartet.
Već znate za moju ljubav prema maskirnom uzorku, a ovaj uzorak, haljine iz 60-ih koju sam davno kupila na Hreliću, me podsjetio baš na to.
Nedavno sam na Craftgawkeru , stranici na kojoj osim inspiracije, možete pronaći i mnoštvo tutoriala za raznorazne DIY pojekte, pronašla tutorial za jastučiće u obliku kuglica za bor.
Na prvu su me raspametili, a na drugu sam zaključila da bih vjerojatno dobila zapletaj živaca da moram boraviti duže vrijeme okružena toliko intenzivnim bojama. Iako baš i ne volim jastuke s kojih ne možete skinuti jastučnicu i oprati je, pomirila sam se da će moj novi, ukrasni jastučić, biti baš to- jastučić za ukras, pa se neće ni toliko prljati.
Pa, krenimo. Isprintala sam kroj koji možete naći na ovom linku .
Ja sam se odlučila za manju verziju.
Izrezala sam 6 dijelova i spojila ih. Odlučila sam malo promijeniti način izrade. U uputstvima piše da treba ostaviti otvor za punjenje na jednom od bočnih šavova, ali ja sam odlučila ostaviti otvor na jednom od “krajeva” kugle.
Punjenje sam imala doma, jer sam za Uskrs radila zečiće nećaku i nećakinjama. 
Ako vam se zečić u sredini čini malo neobičan, reći ću samo: Karlo je tako htio. Ja sam ga nazvala Felix von Hase, a on ga je prekrstio u Dagger Man. Sve vam je jasno. 😉
Nakon što sam napunila tijelo kuglice jastučića, sašila sam valjak za vrh. Umjesto ukrasnog konopa u uputstvu, ja sam sašila traku od istog materijala od kojeg je napravljen i “valjak”. Napunila sam i “valjak” punjenjem i pričvrstila ga špenadlama pribadačama i prišila rukom, slijepim bodom. Recimo. 😀 Umjesto čipke, napravila sam “volančić” od trake od iste tkanine, koju sam, potom, prošila krupnim bodom i nacigala nabrala, te ga zalijepila vrućim ljepilom za donji dio valjka.
Ovo je finalni rezultat.
Iskreno, meni izgleda kao bundeva koja je odlučila postati kuglica za bor. Pokondirena tikva. 🙂 No, nema veze, iako je bundevasta, ipak mi se sviđa moja đinovska kuglica za bor. Da, baš mi je fora! Idem uživati u božićnom ugođaju na svojoj kutnoj garnituri uz moju novu bundevu kuglicu i ovu divnu pjesmu! 🙂