HIBRID KOŠULJE I HOODICE ILI NIMALO HUDA KOŠULJA :-)

Ovaj projekt je nastao iz, ni manje, ni više-čiste obijesti. Eto tako. Obijest prema svojoj definiciji nije ništa dobro i lijepo. Logično, s obzirom da u sebi ima “bijes”, ali opet, s druge strane, ista ta riječ u genitivu jednine, sadrži jedan od meni najdražih glagola- “jesti”. 😉 Kad bi obijest bila osoba, izgedala bi kao lijepa gospodična prćastog nosića koja po cijele dane govori “pih, bah!” , a da ni sama ne zna zašto, osim zato što, eto, može. Otkad gledam Rat za skladišta, jedini reality show koji gledam, i zbilja volim, obijest vizualiziram kao Davea, bahatog tipa koji kupuje skladišta ispred nosa svojim kolegama često samo zato što može. I, ponekad da napakosti drugima. I vjerojatno zato što je takav scenarij. 🙂 Priznajem da i ja ponekad radim stvari iz obijesti. Ne kao Dave, da usput napakostim drugima. Nikako. Recimo, zadam si da ću prestati piti kavu. I onda je ne pijem tri mjeseca. I ne fali nedostaje mi, štoviše, bolje se osjećam, ali onda odjednom, iz čiste obijesti, odlučim je ponovno piti . Ili recimo, iz čiste obijesti naučim micati ušima. Kao Sloth. Iz Gooniesa.

Dobro, ne baš tako vješto kao on, ali dovoljno fascinantno. I tako, naučila sam micati ušima. Ne iz potrebe, iz puke obijesti. Zato jer mogu. I, vjerujem da i vi sad pokušavate micati ušima. Ustrajte, vjerujte mi, možete! Tako i današnji projekt radim- iz obijesti. Dakle, ne treba mi, ne fascinira me posebno, vrlo vjerojatno ga neću ni nositi, ali ipak ću potrošiti malo novaca i nešto više vremena na njega. Zašto? Iz puke obijesti. Jer mogu. 🙂

Naime, na jednoj dragoj, vrlo chic polaznici jedne moje chic dramske grupe, vidjela sam ovu majicu.

Kako je sastavljena od hoodice i košulje, pomislila sam da ju je sama izradila. Naime, majica mi je izgledala kao neki,u najpozitivnijem mogućem smislu, DIY redizajnirani komad. Osim toga, doista vjerujem da je moja chic polaznica vrlo kreativna i da bi to mogla i  sama napraviti. No, nije ju ona izradila. Izradila ju je gospođa Zara, što mi je iznenađeno rekla šokirana mojim pitanjem. Njezina rečenica “Ma daj, Divo, pa ja to ne bih nikada znala sama napraviti!”  potakla me u  namjeri da joj pokažem, i dokažem, da takvo što doista možeš napraviti sama- sve što ti treba je volja,  oversized prevelika hoodica duksa  majica s kapuljačom i muška košulja. Ne samo da možeš sama napraviti, nego će biti custom made. 😉 I da je zapravo, jako jednostavno. Prije no što sam prionula na posao, otišla sam u Textile House i tamo na “sve po 10 kn” dan, kupila jednu žensku  blago oversized hoodicu i mušku košulju. Obje roze ružičaste. Iako je u mom maštanju o “projektu hibrid hoodica-košulja”, hoodica bila neke neutralne boje bez ikakvog natpisa, surova stvarnost mi je servirala rozu hoodicu s nekom cyber glavom. No, sjetite se, radim iz obijesti, pa tako svejedno od čega radim. Hoodica je izgledala na štenderu u dućanu izgledala,u najmanju ruku, tužno, kao stvorena za projekt iz obijesti, ali nakon što sam je oprala i osušila obješenu na aufenger vješalicu, iz ružnog pačeta se pretvorila u labuda. Velikog ružičastog. Nakon što sam je probala, pala sam u ozbiljnu napast da je ostavim takvu kakva je, i da je nosim za šetnje po Jelenovcu. Ali, ne, obijest je prevladala napast, pa sam nastavila s projektom hibridizacije. Cyber glava  mi je na početku bila gotovo pa deal breaker, ali kako je projekt iz obijesti… 😀 Pa, krenimo. Prednja strana hudice je odrezana otprilike 7,5 cm iznad struka, a stražnja strana 5 cm ispod struka. Pod “struk” mislim pravi struk, onaj koji ti dođe malo iznad pupka. Prednja strana se ukoso spaja sa stražnjom stranom. Zbog glave, ja sam odlučila ostaviti prednju stranu mrvicu dužom. Nakon što sam odrezala donji dio majice,  bacila sam se na košulju. Originalna majica je dužine do pola bedara, pa sam se i ja odlučila za tu dužinu. U originalu, krajevi “košuljičastog” dijela su prednji kraći, i sa prorezom sa strane, ali košulja koju sam imala je imala lijepo napravljene zaobljene krajeve sa  umetcima bordo boje i to mi se učinilo baš super, pa sam odlučila to tako ostaviti. Čemu popravljati ako nije pokvareno? Ah, kad bih se toga držala i u životu! 😀

Izmjerila sam s prednje strane dužinu košulje koju želim i odrezala. Položila sam profilno majicu na košulju, označila  i odrezala. Rub košulje sam obradila cik cak bodom, a potom špenadlama pričvrstila na na majicu. Orijentir neka vam bude sredina prednjice i zadnjice. Ove od majice, ne vaše. 😀 S obzirom da je ispalo da je košulja nešto šira od majice, mislila sam da ću dodati dvije male faldice ¸dva mala nabora, ali na kraju sam samo malo rastegnula materijal majice, pa nije bilo potrebe za tim. Da je košulja puno šira od majice, naprosto bih na bočnim šavovima košulje ušila višak tkanine.

Ovako izgleda iznutra: A ovako izgleda gotov hibrid hoodice i košulje a.k.a. nimalo huda košulja :-).

Cyber gospođu sam odlučila urediti, ali ne da mi se danas. Budem neki drugi put. Valjda. 😀

Uglavnom, iako je iz nastala iz obijesti, mislim da je ispala baš cool. Možda je čak i obučem. Jedanput ili dvaput… Ili, ‘ajmo si ne lagati, najvjerojatnije, niti jednom. 😀 Ono u što sam sigurna, jest da će je neka od mojih bližnjih bezecirati istog trena kad objavim post na blogu. 🙂 I za kraj, song iz filma “La La Land”, o kojemu ste sigurno sve i svašta čuli. Preporučam vam da ga pogledate i stvorite vlastito mišljenje. Reći ću samo da meni ova stvar ne izlazi iz glave… i da ga želim gledati opet i opet… 😀

Do idućeg posta, uživajte! <3