ANTRACIT SIVA SHIBORI HALJINA ILITI HALJINA ZA LAIBACH

Kupovanje odjeće za posebne prigode pustilo me, otprilike, na fakultetu. Obožavam odjeću, mislim o njoj više nego svemu ostalome, ali nemam običaj previše promišljati što bih mogla odjenuti za neku prigodu, a kamoli kupovati ili izrađivati neki odjevni predmet. Kod mene je to više stvar trenutka. Naime, u ormaru imam sasvim dovoljno odjeće koju s nešto nakita i pravim cipelama mogu prilagoditi svakoj prilici. Dok sam studirala i izlazila k’o luda, imala sam običaj sašiti novu košulju ili majicu za izlazak -svaki vikend.

Naime, na Poljanicama je postojao dućan “Stellateks”. Tamo ste za malo novaca, točnije jaaaaaako malo novaca, mogli kupiti viskoze kakve vam srce i duša žele za, ako se dobro sjećam, 12-13 kn po metru. Negdje u to doba postojao je i dućan “Starvo” u Maksimirskoj gdje ste mogli kupiti fenomenalne restlove ostatke dizajnerskih tkanina, također, za smiješan novac. I, kako onda ne bih stalno šivala nove stvari? Kao što rekoh, to je bilo tada, u međuvremenu sam odrasla(valjda), i počela drugačije promišljati o odjeći. Sad mi je bitno da mi se sve što posjedujem doista sviđa i da postignem što niži “cost per wear”, a tada mi je bilo bitnije stalno imati nešto novo. Naravno, tu su profitirale i moje sestre i prijateljice kojima bih prosljeđivala odjeću koje bih se zasitila. Još od kimona za Jabuku, jednom od prvih postova na blogu, nisam šivala ništa ciljano za neku prigodu. Potaknuta popuštanjem mjera, uzbuđena što me prijateljica vodi na koncert Laibacha, kultnog slovenskog banda s kojim sam praktički vršnjakinja, i na čiji koncert mi je oduvijek bila želja otići, odlučila sam sašiti haljinu za tu svečanu prigodu. Naravno, ne samo za to, no odlučila sam da će joj to biti premijera.

Kupila sam u dućanu TTT-a tanko pamučno posteljno platno i odlučila obojiti ga u crno. Obično bojim cijeli komad tkanine koji potom krojim, no ovaj put sam ciljano izrezala komade koji će mi biti potrebni za haljinu, a potom dijelove motala i prošivala kako bih dobila šare. Željela sam jednu dijagonalu na gornjem dijelu prednjice i na prednjem dijelu suknje. Možda sam mogla povući dijagonalu i na srednjem dijelu, ali tad mi se ovo učinilo kao bolja ideja.

Kroj je već isproban iz Burde za svibanj, 2020. g.

Model broj 109, u originalu je šivan od lagane viskoze.

Sjećate se, šivala sam po njemu limeta zelenu haljinu? Silueta kroja mi se jako sviđa, neki detalji baš i ne! Kao recimo, volan u sredini, koji sam i ovaj put izostavila. Još jedna izmjena je što sam odrezala i dio sa strane gornjeg dijela gdje se spajaju prednja i stražnja strana.

Osim toga, skratila sam rukave i prošila ih cijelom ramenom dužinom- znate da nisam ljubiteljica proreza.

Pojas sam napravila od kopči s jednog starog remena, a sam remen od kombinacija tkanina različitih shibori uzoraka.

Jako sam zadovoljna. Mala zamjerka mi je što je tkanina na srednjem dijelu tkanine slabije primila boju, pa imam osjećaj da me malo vizualno širi(da, isključivo je problem u tkanini ;-)).

Kao i većina odjeće koju sašijem, i ova haljina se može prilagoditi različitim prigodama. Ovako, uz Boromine sam je nosila na koncert Laibacha,

a uz cipele na petu, i kožni remen, idealna je za izlazak u grad na hladni Aperol spritz!

Udobna j, i osim koncerta Laibacha, mislim da ću u njoj doživjeti još puno izlazaka i zanimljivih doživljaja! A za kraj,


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *