Ovaj projekt je nastao iz, ni manje, ni više-čiste obijesti. Eto tako. Obijest prema svojoj definiciji nije ništa dobro i lijepo. Logično, s obzirom da u sebi ima “bijes”, ali opet, s druge strane, ista ta riječ u genitivu jednine, sadrži jedan od meni najdražih glagola- “jesti”. 😉 Kad bi obijest bila osoba, izgedala bi kao lijepa gospodična prćastog nosića koja po cijele dane govori “pih, bah!” , a da ni sama ne zna zašto, osim zato što, eto, može. Otkad gledam Rat za skladišta, jedini reality show koji gledam, i zbilja volim, obijest vizualiziram kao Davea,
bahatog tipa koji kupuje skladišta ispred nosa svojim kolegama često samo zato što može. I, ponekad da napakosti drugima. I vjerojatno zato što je takav scenarij. 🙂 Priznajem da i ja ponekad radim stvari iz obijesti. Ne kao Dave, da usput napakostim drugima. Nikako. Recimo, zadam si da ću prestati piti kavu. I onda je ne pijem tri mjeseca. I ne
falinedostaje mi, štoviše, bolje se osjećam, ali onda odjednom, iz čiste obijesti, odlučim je ponovno piti . Ili recimo, iz čiste obijesti naučim micati ušima. Kao Sloth. Iz Gooniesa.Dobro, ne baš tako vješto kao on, ali dovoljno fascinantno. I tako, naučila sam micati ušima. Ne iz potrebe, iz puke obijesti. Zato jer mogu. I, vjerujem da i vi sad pokušavate micati ušima. Ustrajte, vjerujte mi, možete! Tako i današnji projekt radim- iz obijesti. Dakle, ne treba mi, ne fascinira me posebno, vrlo vjerojatno ga neću ni nositi, ali ipak ću potrošiti malo novaca i nešto više vremena na njega. Zašto? Iz puke obijesti. Jer mogu. 🙂
Continue reading “HIBRID KOŠULJE I HOODICE ILI NIMALO HUDA KOŠULJA :-)”