I samu me čudi koliko mi dugo, u komadu, Muza sjedi na ramenu. Mislim, nikada nije u potpunosti odsutna, uvijek je ona tu negdje, ali su joj baš kao i meni, fokus i koncentracija kratkog daha, pa većinu toga što izmaštamo, ne uspijem materijalizirati. No, evo, morate priznati da sam od još od travnja prilično produktivna. Na valu kreativnosti nastavljam s krojem iz Burde za svibanj 2020. i s modelom haljine br. 109.
Znate da mi je najmrskiji dio procesa stvaranja odjevnog predmeta vađenje kroja na papir, pa ga onda kad prođem tu groznu muku, treba ga i iskoristiti-više puta! A, i kad mi se neki model svidi, moram ga napraviti u, najpoštenije bi bilo reći priznati, barem triput!
Muzu i mene su ovaj put nadahnula Plitvička jezera. Ukoliko još niste, svakako ih posjetite! Ja sam bila na dvodnevnom izletu, prvi dan na Rastokama,
drugi dan na Plitvičkim jezerima. Žao mi je što nisam posjetila Baraćeve spilje, no valjda će biti prilike i za to.
Inspirirana divnim Plitvičkim jezerima i fantastičnom bojom vode, obojila sam komad tankog posteljnog platna.
U trenutku naleta inspiracije nisam razmišljala o tome što ću sašiti od tkanine i činilo mi se da je ima dosta neovisno o tome što ću šivati. I bilo bi, za većinu stvari, ali ne i za haljinu #109burda052020 koju sam željela napraviti. Doista mi se svidio rezultat bojenja i nije mi preostalo ništa drugo no pronaći rješenje. Rješenje se nametnulo samo po sebi; napravit ću gornji dio po kroju,
a donji dio haljine ću iskrojiti kao nabrani pravokutnik.
Kao što već napomenuh, nije da sam imala puno izbora!
Kad god šijem haljine, napravim i pojas, neovisno o tome je li predviđen u kroju. Naprosto, nek’ se nađe! Tako sam, jedva jedvice, spajajući preostale ficleke komadiće tkanine sašila pojas. Da ga malo začinim, dodala sam kićanku napravljenu od tkanine.
I, evo je, moja nova haljina je gotova!
Sirotica je puno ljepša uživo, naprosto nije fotogenična kao neke druge shibori krasotice!
Kao što možete vidjeti, iako nakon brojnih pranja sad već pomalo otužno izgledajuće, moje tirkizne boromine savršeno pristaju haljini.
Za manje casual dojam, umjesto platnenog pojasa, mogu staviti neki od “n” kožnih remena i obući neke cipele na petu.
I, za izlazak spremna! U ritmu glazbe do neke iduće haljine…
Bok,
Kako ste dobili tako pravocrtne linije boja? Molila bi Vas da mi objasnite postupak samog bojanja i koje boje ste koristili?
Hvala puno!!
Željka
Pozdrav Željka! Ovaj put sam slagala tkaninu kao širu “harmoniku”, prvo uzdužno, a potom tako uzdužno složenu tkaninu sam presavijala na nekih cca 10 cm isto kao harmoniku, ovaj put kraću i deblju. Potom sam čvrsto zavezala koncem. Dijelovi na rubovima koji su primili boju, a ovi unutar “harmonike” ostali bijeli. Tkanine bojim u loncu, anilinskom bojom. Potražite na netu “shoibori technique” za dodatnu inspiraciju.:-)