SUKNJA OD IKEINOG DEKORA ILI ŠOS IZ OČAJA

Ah, prošlo je više od mjesec dana od crne haljine s volanom! Nemojte misliti da nisam imala ideja, štoviše, mnoštvo ih se, baš poput nadobudnih pčelica, bjesomučno rojilo u mojoj glavi, povremeno se međusobno sudarajući i pitajući se, kad će doći na red.

No, kako zbog objektivnih okolnosti, čitaj: nedostatka vremena, tako i zbog moje kronične “boleštine”- prokrastinitisa, od realizacije ni “r”. Jednostavno se nisam mogla pokrenuti. A onda sam se sjetila onoga što savjetujem početnicima kad me pitaju kako početi sa šivanjem; uvijek savjetujem da se počne s jednostavnim projektom za čiju realizaciju neće biti potrebno puno vremena i umješnosti kako bi im rezultat bio poticaj za idući projekt. Daleko sam od početnice, ali prokrastinitis je uzeo maha i odlučila sam primijeniti svoj vlastiti savjet i izraditi nešto jednostavno.

Iako mi je glava puna kompliciranijih projekata(da, da, većinom haljina, znate me već :-D), odlučila sam se za ovu, doista jednostavnu, suknju. Model je br.123,

iz Burde za kolovoz 2016. g.

Tkaninu, Ikein dekor, kupila sam već poprilično davno u Humani Novoj. Kupila sam dva prilično velika komada. Ne znam čemu je bilo namijenjeno, ali sa svih strana tkanina je bila porubljena. Ove fotografije sam pronašla u bespućima interneta.

Čemu god bilo namijenjeno, jako mi se svidjelo, i predosjećam da će efektno izgledati kao odjevni predmet. Ovo je jedan od projekata, kod kojeg nisam morala štedjeti na tkanini i kombinirati kako da sve krojne dijelove uklopim u (pre)malo materijala.

Pa, krenimo; kroj se sastoji od 2 dijela, no, naravno, ja ne bih bila ja, kad ne bih napravila barem male preinake, pa sam stražnji dio krojila iz dva dijela jer sam kopčanje premjestila straga. Dodala sam i džepove u šavu. Zašto? Pa, kakvo je to uopće pitanje?! 😀

I zadnja promjena; produžila sam suknju za nekih 15-ak cm.

Nije bilo nikakvih drama, ali na to sam i računala kad sam izabrala ovaj kroj. Trebalo mi je nešto što ću brzo završiti i što će me potaknuti da nastavim u revijalnom tonu. 😀

Kako je tkanina pamučna, ali i prilično debela, vjerujem da ću baš i kao akvarel tregeršos, i ovu suknju iz očaja nositi puno; prikladna je za veći dio godine; možda nije baš za +30 ili -5, ali sve ostalo između tog dvoje, između prolazi.

I, iako je nastala iz očaja, ova suknja nikako nije očajna! Sviđa mi se kroj, pa predosjećam da ću napraviti još koju suknju. Možda crnu? 😉

A ovo smo suknja i ja!

Odlično izgleda na salonke,

onako damski, kao suknja za finu gospođu, onoliko koliko fine mogu biti gospođe u komandosicama. 😀

Vjerojatnije je da ću je za svaki dan nositi na balerinke,


a, najčešće, na tenisice!

Znate u čemu sam doista dobra? Puno bolja nego u šivanju? Ne pada vam napamet?

Ono u čemu sam doista dobra, jest davanje savjeta. Ovaj savjet samoj sebi, bio je više no uspješan jer kreativnost se radom samo množi, tako da sad osim n-tog novog projekta u glavi, imam i novopronađeni elan da ga i ostvarim! Juhu! Do tada…


2 thoughts on “SUKNJA OD IKEINOG DEKORA ILI ŠOS IZ OČAJA”

Leave a Reply to Ana Stepalica Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *