SHIBORI HALJINA ILI HALJINA ZA NIMFU

Upravo sam shvatila da dva mjeseca nisam ništa objavila! A, jasno vam je, to znači da nisam ništa ni sašila… Za razliku od nekoliko zadnjih projekata u kojima sam reciklirala već postojeće odjevne predmete, ovaj će biti nešto sasvim drukčije! Ni traga reciklaži! Ne samo da sam sašila haljinu, nego sam i obojala tkaninu od koje je načinjena, i izvezla detalj na prednjici.

No, krenimo ispočetka. Iako nije reciklaža,  današnji post je ipak u skladu s mojom davno donešenom odlukom da ću iskorištavati tkanine koje već posjedujem. Naoko hvalevrijedna ideja, no neke od tkanina više mi i nisu baš srcu drage. Ovo je bila jedna od njih.

Te, neke, “ni vrit, ni mimo” nijanse zelene boje, nimalo mi nije komplimentirala puti, pa sam je odlučila obojati. O detaljima kako, možda napišem zaseban post. Možda. 🙂 Odlučila sam je bojiti shibori tehnikom koja podrazumijeva slaganje tkanine na određeni način kako bismo dobili željeni uzorak. Ja sam svoju tkaninu slagala poput lepeze, a onda ju zamotala kao Uskršnju šunkicu. Tamnije je boje jer je mokra.

Nakon što sam je kuhala u loncu s bojom, pustila da se ohladi i dobro isprala, osušena tkanina je izgledala ovako:

Nadala sam se intenzivnijoj, toplijoj nijansi ljubičaste boje, ali i ovako  je dobro: sve je bolje od one nijanse s početka.

Odlučila sam raditi po kroju iz La mia boutiquea, istom po kojem sam radila cvjetnu Bubimiru, haljinu iz ovog posta.

Kroj je iz talijanskog časopisa La mia boutique  , broj od lipnja 2017.g.

Relativno je jednostavan jer se sastoji od prednjeg i stražnjeg gornjeg dijela, a donji dio je cijeli iz jednog dijela. Kao i obično, originalan kroj sam produžila kako bi moja haljina bila neke midi dužine. Nakon što sam iskrojila i spojila sve dijelove, odlučila sam na gornji prednji dio haljine našiti aplikaciju u obliku lista monstere i prošiti ga fluorescentno žutim koncem.

Otvore oko rukava i vrata obrubila sam kosom trakom i potom ručno prošila istim koncem kojim sam prošivala list.

Porub haljine sam namjeravala prošiti ručno, ali onda sam se sjetila poklona koji sam dobila već davno i nikako da ga upotrijebim. To je ljepljiva traka za porube. Hvala K.! 😎

Divota! Zapeglala sam rub na debljinu od 3 cm, umetnula traku, još jednom dobro zapeglala i sjedne i s druge strane i uštedjela cca pola sata.

Ostao mi je još komadić tkanine, taman toliko koliko mi treba za pojas.  Širina pojasa je 5 cm, dužina nekih 140 cm, ako ne računamo kićanke koje sam izradila  od konca kojim sam prošivala list i prišila na krajeve pojasa.

A evo i cijele haljine:

I što kažete? Meni izgleda kao haljina za neku nimfu koja po cijele dane plahuta po šumi, grli drveće i tu i tamo se okupa u jezeru na rubu šume. 🙂

A s obzirom na to koliko sam truda uložila, mislim da sam se iskupila za ovako dugačku pauzu. Jesam li? 🙂

Razmišljam da sašijem još koju haljinu po tom kroju. Ali dok ja razmišljam, a vi zamišljate kako u svojoj novoj haljini plahutam po šumi, uživajte u ovoj predivnoj skladbi:

Plahut, plahut, do idućeg posta! 🙂

 

 

 

 

4 thoughts on “SHIBORI HALJINA ILI HALJINA ZA NIMFU”

  1. Ipak je neka vrsta reciklaze – prepravila si mateirjal koji ti se nije svidjao :). Super je ispala sara na tkanini. Ja se nesto dumam da prefarbam neki materijal, i mozda si me ohrabrila da to i uradim.
    Haljina je bas slatka, a zanimljivo je sto si koristila dve japanske tehnike za farbanje i vez (sashiko vez).

    1. Hvala, ja sam isto baš nekako zadovoljna.😊Naravno da trebaš bojati, koliko god to zahtijevalo truda i u toku procesa bojenja, a i nakon.😉 A sashiko i ja smo stara prijatelja dva; jako mi se sviđa-iako sam dosad vezla samo slobodnim stilom, planiram i neke ozbiljnije uzorke.😊

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *