Došao je taj svečani trenutak! Iza vas je već nekoliko poruba i u potpunosti vam je jasno kako mašina funkcionira. I sad si želite sašiti neku odjeću.
U redu ‘ajmo na posao!
Na jubitou postoji bezbroj tutoriala kako skinuti kroj s omiljenog odjevnog predmeta. Iskreno, nikad nisam bila ljubiteljica tog načina skidanja krojeva(štreberica sam’ takva 🙂 ). Mislim da bih na prste jedne ruke mogla nabrojati koliko sam odjevnih predmeta tako sašila. Dakle, malo. Jedna od njih bila je majica kratkih rukava od zelenog frotira, reciklirana mamina haljina za plažu iz 70-ih, napravljena za jedan rave party. Sad vam zvuči možda malo bizarno, ali bila je genijalna. Imala je izrezani krug na trbuhu, u koji sam umetnula til iste nijanse zelene boje, i na njega zalijepila srebrnu siluetu stabla. I krug obrubila srebrnom trakom. I dobila gomilu komplimenata. I oprostite mi, ali ova reminiscencija sada zahtijeva:
Ok, vratimo se vađenju krojeva. Dakle, jedan od načina, pogotovo kad šijete majice, jest da naprosto uzmete neku od majica koja vam je dobra, i s nje prenesete kroj na papir. Ono na što morate paziti jest da tkanina od koje ćete izrađivati majicu bude slična tkanini od koje je izrađen predmet s kojeg skidate kroj.
Kad se radi o kompliciranijim krojevima, posegnite za časopisima s krojevima. Recimo, kupite najpoznatiji i najdostupniji od svih-Burdu. Ili La mia boutique. O specifičnostima svakog od njih, pisat ću neki drugi put.
Časopise s krojevima možete kupiti na kioscima s novinama, knjižarama koje prodaju i časopise i… na štandovima sa starim novinama i časopisima. Burda od prošlog mjeseca se može kupiti za nekih 10-15 kn, dok je na kiosku, čini mi se, preko 40 kn. Kao vlasnica bezbroj(ovdje “bezbroj” znači sramotno- bespotrebno- puno previše) časopisa za krojenje i šivanje, uvjeravam vas da se jako puno krojeva ponavlja. I da vam, iskreno, ne treba najnoviji broj da biste bili in the loop. Pogotovo za početak. 😉
Što vam treba?
Časopis s krojevima, s krojem odjevnog predmeta koji želite sašiti-za početak što jednostavniji.
Klobučni papir ili papir za pečenje.
Klobučni papir je onaj bijeli tanki papir u koji vam teta u dućanu zamota 10 deka kave i bombonijeru. Papir za pečenje je, kako mu i samo ime kaže, onaj papir koji stavite u protvan tepsiju pleh posudu za pečenje kako biste ju nakon što u njoj ispečete meso i krumpir morali manje ribati (ok, to je moj primarni razlog 🙂 ). Klobučni papir možete kupiti na kile u Narodnim novinama(možda još negdje, ali ja kupujem tamo), a papir za pečenje u gotovo svim većim dućanima s prehrambenim proizvodima. Prednost klobučnog papira je što su arci veći pa, osim za veće krojne komade, neće biti potrebe za spajanjem više araka. Papir za pečenje je manjih dimenzija pa ćete morati spajati više komada, no, za razliku od klobučnog papira je izdržljiviji i, čini mi se prozirniji, pa je lakše precrtati kroj.
Uz to vam treba olovka. Bilo kakva.
I ne nužni, ali korisni, utezi, kako bi vam papir i krojni arak ostali na istom mjestu dok precrtavate kroj. U nekom od sljedećih postova pokazat ću vam kako si možete napraviti utege. Do tada, možete upotrijebiti knjige ili što god da je dovoljno teško, da vam papir i arak ostanu na istom mjestu.
I, krećemo. Odabrali ste odjevni predmet koji želite sašiti. Neki jednostavni. Recimo ovaj ili neki koji se sastoji od malo dijelova, bez ušitaka, džepova… no, kužite shvatili ste.
Na tehničkom crtežu vam je legenda na kojoj piše kojoj bojom , na kojem arku i kojim brojevima su označeni dijelovi kroja, te vrsta crta kojim su nacrtani i detaljna uputstva. Ako je riječ o nekom broju Burde iz zadnja 2 desetljeća, uputstva su na njemačkom. Naime, za vrijeme bivše Jugoslavije, Burda je izlazila na nekom amalgamu hrvatsko-srpskog; još uvijek posjedujem neke primjerke. Prije nekog vremena naišla sam na časopis La mia boutique na hrvatskom, ali ne znam je li to zaživjelo. Iskreno, uputstva vam ne trebaju. Sve možete shvatiti iz sheme. Bitno je da zapamtite da je rot crveno, blau plavo, grün zeleno i schwarz crno.
Primjerice, crni kroj, na arku A, krojni dijelovi od 1 do 4 i 6. I, aha, npr. broj 36 je crta s malim kružićima.
Raširite krojni arak, na marginama pronađite broj krojnog dijela u boji koju trebate, pronađite krojni dio i položite papir na njega. Probajte to raditi na dobro osvjetljenom mjestu. Vi, sretnici koji imate staklene stolove, možete staviti stolnu lampu svjetiljku ispod stola i tako ćete još bolje vidjeti crte kroja. Pažljivo precrtajte kroj, pritom nemojte zaboraviti osim konture upisati i ostatak oznaka kao npr. oznaku za ciferšlus patentni zatvarač, oznaku za nadržavanje rukava, oznake koje vam pokazuju gdje se krojni dijelovi trebaju podudarati, oznaku za smjer tkanine, itd. . Kad ste sve to napravili, provjerite još jednom jeste li sve točno precrtali. Ako jeste, izrežite kroj.
Čestitam, izvadili ste svoj prvi kroj! Inače, meni je taj dio procesa najmrskiji. I, iako je to tek početak i realno 1/10 obavljenog posla, meni se, nakon što izvadim kroj iz časopisa, sve ostalo čini pjesma. Neka totalno lagana, opuštajuća… Ova recimo…
No, da vas ne uplašim previše, fakat zbilja nije teško, samo je dosadno. Meni. Vama možda neće biti. 🙂
Sad kad imate papirnati kroj, spremni ste za idući korak, prenošenje kroja na tkaninu. Ali, odmorite se malo, ima vremena, strpljen-spašen! 🙂
I, ne zaboravite, samo nebo vam je granica! 🙂
E, da, što ćete prvo sašiti?