Iako sam vas na ovom blogu znala počastiti s nekim vrlo živahnim kreacijama, istina je da većinu svog vremena provodim u samonametnutoj uniformi. Sada, u ovo hladnije doba godine to su vunene oversized veste i uske traperice.
Obožavam veste i važno mi je da su u cijelosti ili barem većim dijelom izrađene od kvalitetnih prirodnih materijala, pretežito vune; kašmira, angore, merino… Kad u second hand shopu nabasam na vestu sjajnog sastava, još k tome u neboji(crna, bijela i svi tonovi sive), ne dvojim ni trenutka. Tako sam kupila i ovu svijetlo sivu mušku vestu skandinavskog branda Samsøe & Samsøe.
Ne želim priznati koja je to siva vesta po redu u mom ormaru, no, sivih vesti nikada previše. Bar ako se mene pita! Ova muška vesta je od 100% mercerizirane vune, L veličine, no očito slim fit jer mi je komotna taman koliko treba biti. Rukavi su jako dugi, većina bi rekla predugi, ali meni se to sviđa. Kupila sam je za doista malo novca, 5 ili 10 kn, ne sjećam se više, na jednom od posljednih dana sniženja u second hand shopu. Nitko prije mene je, uprkos njezinoj jednostavnoj ljepoti, nije kupio, najvjerojatnije, zbog rupa. Da, i to, ni manje ni više, nego tri rupe.
Ne baš sićušne. Dugo se nisam mogla odlučiti na koji način ću sanirati rupe. Svašta mi je padalo na pamet. Aplikacije, dodavanje novih rupa(da,da…), i naravno, krpanje. Kako su rupe na doista nezgodnim, zapravo, neatraktivnim mjestima, moja neodlučnost je svaki put kad bih pogledala vestu bila sve veća. I tako su prošle dvije zime. Da, dvije, ovo je treća! I kao što je u bajkama broj 3 magičan broj, tako su u ovoj, trećoj zimi po redu, tri rupe na sivoj vesti su konačno došle na red. Već neko duže vrijeme mi se sviđa visible mending ili jednostavno rečeno, zakrpe koje se vide. U blogerskoj zajednici ima puno ljudi poput mene, koji vjeruju u iskorištavanje odjeće i radije nose stariju kvalitetnu odjeću nego high street bofl, a koji oštećenja na odjeći ne skrivaju, nego zapravo njihovim isticanjem, oplemenjuju odjevni predmet. Sjećate se moje kintsukoroi košulje? Ovo su još neki od primjera vidljivih zakrpa.
Kako prvi put krpam ovako velike rupe, nisam bila sigurna koliko bih željela da moje vidljivo krpanje doista bude vidljivo. Dvoumila sam se između konca sličnog boji veste ili nekog kontrastne boje i na kraju se odlučila na ovo prvo, dok ne steknem malo više iskustva. U Nami sam kupila konac za vezenje jer je bio najbliže onome što sam tražila.
Odgovarao mi je i neki konac od bambusa za heklanje kukičanje, ali presudila je cijena. Naime, klupko bambusovog konca je koštalo skoro 50 kn, a s obzirom na to da je meni potrebna doista mala količina konca, odlučila sam se za konac za vezenje koji me koštao skromnih 2 i pol kune. Osim toga, teta prodavačica me uvjeravala da i inače ljudi kupuju taj konac za krpanje. Ah, onda dobro,onda ću i ja; nek’ i diva Diva jednom korakne utabanom stazom! 🙂
Projedrila sam Googlom i našla grafičku uputu vidljivog krpanja.
I počela. Koristila sam obruč za vezenje, da mi bude jednostavnije. Ukoliko nemate obruč, možete koristiti čašu ili šalicu, preko gornjeg dijela prevučete dio tkanine s rupom, možete držati ostatak materijala ili ga pričvrstiti gumicom za kosu. Obruč za vezenje možete kupiti i dućanima s pozamanterijom. Ja sam svoj kupila na ebayu .
Prvo sam zakrpala rupu na leđima, pa ispod ruke, a onda i onu na prednjoj strani veste. Prve dvije sam krpala punom debljinom konca, ovu treću s pola debljine, preciznije, s tri(opet ta trojka! :-D) niti. Vidite rezultat, što tanji konac, to se krpanje manje vidi.
Nakon što sam zakrpala rupe, dobro sam ih zapeglala izglačala, kako bi se smanjila reljefnost.
U stvarnosti, zakrpa sa treće slike je jedva vidljiva. 
Jel’ ju vidite? Lijeva strana 10-ak centimetara iznad ruba? Rekla sam vam, jedva se vidi!
Pa, ukoliko želite da se i vaše zakrpe gotovo-pa-ne-vide, izaberite konac što sličnije boje vesti i krpajte s tanjim nitima.
I tako, ja imam još jednu ne-želim-priznati-koju-po-redu sivu vestu i jedva čekam da je odjenem dovoljno puta da se uloženi trud isplati. 🙂 Prvi je već odrađen. 🙂
Baš kao što i nas, naši manje ili više vidljivi ožiljci čine posebnima, tako je i ova moja siva vesta svojim nesavršenim zakrpama postala meni savršena. Do nekog novog posta, uživajte u ovoj divnoj pjesmi.