ŠALJI DALJE ILI O RAVNOTEŽI U SVEMIRU

Jeste li gledali film “Šalji dalje”, u originalu “Pay it Forward”(2000.)? Ma, znate, onaj film s Kevinom Spaceyjem i Helen Hunt? Kevin Spacey u tom filmu ima ožiljak na polovici lica? kevin

Naravno da jeste! Već su ga reprizirali n-puta na domaćim televizijama. Doduše, to je jedan od rijetkih filmova s tih popisa za reprize, koji doista volim ponovno pogledati. Uprkos, oprostite na blagom spoilanju, što cmizdrim svaki put na kraju filma.Vi koji niste gledali film, zbilja ga morate pogledati, ali dok se to ne dogodi, evo kratkog sadržaja:

Trevor je dječak koji živi s majkom alkoholičarkom i u stalnom je strahu od, iako odsutnog, nasilnog oca(glumi ga Jon Bon Jovi ;-)). Jako se  zainteresira za zadatak koji im je dao novi nastavnik u školi, gospodin Simonet. Zadatak je smisliti nešto što će promijeniti svijet i provesti to u djelo. Trevor osmišljava “sistem” u kojem, zauzvrat za neko dobro učinjeno djelo, ne vraćaš uslugu osobi koja ti je pomogla, nego nekim drugim trima osobama koje će trebati tvoju pomoć.

pay-it-forward

Na razmišljanje o ovom filmu me potaknuo kolega bloger A., s bloga Financiranje koji mi je nesebično pomogao oko hrpe tehničkih, manje kreativnih “veselja” koje pisanje bloga nosi. Pogledajte o čemu piše, sigurna sam da ćete naći vrlo zanimljive stvari, jer koliko god bili ili ne bili, zainteresirani za materijalno, financijska sigurnost nam je svima bitna. Nestrpljivo iščekujem nove postove, pogotovo one praktične prirode. 😉 Jer, ako ćemo  iskreno, često smo mi, kreativne dušice, hm, pa recimo, manje kreativne s novcem, no primjerice, s krpama. Jednom mom bivšem dečku nikako nije bilo jasno kako ja, koja znam sašiti košulju, ne znam je i prodati. Pa, eto tako, to i nije baš neko čudo. Osim toga, sad bih možda već i znala. A gotovo sam sigurna da on nije naučio šivati u međuvremenu. 😉

Svaki put iznova, oduševi me solidarnost na pojedinim facebook grupama različitih tematika, na kojima ljudi, nesebično, dijele znanja- do kojih su možda došli ne tako jednostavno, mukotrpno istražujući i učeći- i  svjesni  vlastitog pređenog puta, pružaju podršku drugima, kako bi ti drugi bezbolnije došli do rješenja svojih problema.

Gotovo sve što sam naučila o šivanju, naučila sam sama. Ili, ne baš sama. Sama, ako se računa da sam sama gledala clipove na jubitou. Ali, te clipove je netko morao snimiti. Nebitno koja im je bila prvotna intencija, i je li se iz toga izrodila kakva financijska korist(vjerujte, jako puno pregleda morate imati da biste počeli živjeti od toga), činjenica je da su meni, i tko-zna-kolikom-broju drugih ljudi, proslijedili znanje. A znanje je moć. 😉 Puno puta sam, kad god mi netko oduševljeno kaže da bi htio naučiti šivati, ponudila da ću pomoći i objasniti, naprosto zato što me čini sretnom podijeliti prečice dugačkih putova po kojima sam marširala učeći šivati.

Vjerujem u ravnotežu u svemiru. Možda nešto, što ćeš učiniti za nekoga, a tebi se to čini kao sitnica, ostavi zauvijek trag u njegovom životu.

Je li vam se dogodilo da vam osobe s kojima niste ne znam kako bliski, potaknute samo vašim, manje ili više očitim, vapajem za pomoć, učine nešto lijepo za vas, i u tom trenutku krucijalno za rješavanje/pronalaženje izlaza iz situacije u kojoj se nalazite? Ili da vam, ponekad i godinama kasnije, netko kaže da ste mu u nekom trenutku svojim postupkom ili samo savjetom, promijenili život, ili ga bar učinili ugodnijim? Ja sam bila u obje situacije-više puta. Svi smo bili. Svjesno ili nesvjesno.

Vjerujem u filozofiju “šalji dalje” jer mislim da, osim što je plemenita, je i vrlo učinkovita- čini svijet ljepšim mjestom za život. Sjetite se toga svaki put kad se nađete u nevolji i  kad vam netko pomogne bez da traži išta zauzvrat. Kad vam, na vaše pitanje, kako im se možete odužiti, kažu ništa, ništa… Sjetite se toga, i umjesto ništa,ništa, učinite nešto lijepo za neku drugu osobu. Divno je kad se možeš nekome odužiti, no, gledano iz perspektive osobe koja može pružiti pomoć, kad možeš učiniti za nekoga nešto dobro, pomoći nekome, već to je samo po sebi nagrada. I isto tako, mislim da stvari ne trebaju biti ti meni, ja tebi. Sjetite se samo “Vlaka u snijegu” i Pere i Ljubana. 😉 Budi kao Ljuban, ne Pero. 😀

Idealno bi bilo da koliko nam to mogućnosti dopuštaju, činiti dobro. Idući put kad ti netko tko ti je učinio uslugu kaže “ništa, ništa”, pretvori to “ništa, ništa” u nešto što ćeš napraviti za nekog drugog, nekoga kome je tvoja pomoć u tom trenutku potrebna. Šalji dalje, samo to!

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *