PRIČA O SLAVICI

Moja šivaća mašina Slavica, punim imenom Super Slavica, starija je od mene. I to poprilično. Kupio ju je moj tata, davne… ne znam koje godine, ali puno prije nego što sam se ja rodila, negdje početkom 70-ih… Tata je bio vrlo spretan, elektromonter po struci- znao je popraviti  sve živo, vezano, i ono što nije bilo vezano za njegovu struku. Volio je crtati i volio je likovnu umjetnost. Pravi blizanac po horoskopu, sa bezbroj interesa i talenata.

A, priča oko kupovine Slavice je doista posebna.

Naime, nakon što mu je u tinejđerskim godinama umro otac, moj tata je živio s majkom, skromnom ženom, koja je malo zarađivala. Kad je završio srednju školu i zaposlio se kao elektromonter, jedan od poslova mu je bilo održavanje svjetlećih reklama na tadašnjem Trgu Republike. Između ostalog, morao je, kako bi došao do krova, prolaziti kroz dućane i tako je upoznao i prodavačice u tadašnjem dućanu Bagat. Mašine su bile skupe, pa nije bilo govora o tome da tata, koji je tek počeo raditi kupi mašinu u „kešu“. No, tata se dogovorio s prodavačicama da će mašinu kupiti na rate, prvu će dati odmah, a iduće dvije iduća dva mjeseca (i sad imate potrebu reći “i onda je svizac zamotao čokoladu”, ali imajte na umu da su to bila neka potpuno druga vremena).

Uglavnom, ponosni vlasnik mašine, nije gubio vrijeme. Kupio je Burdu tj., kako bi on to rekao kad je prepričavao, žurnal sa šnitovima , metar štofa, ciferšlus, došao doma i sašio baki, svojoj mami, šos suknju. I navodno joj je bila dobra. Ja uopće ne sumnjam u to, jer neskromno zaključujem da sam od njega naslijedila dar. 🙂 Divan način da joj kaže hvala za sve što je svakodnevno činila za njega. Poslije, ne znam što je još šivao. Od vremena kad pamtim, ne sjećam se da sam ga vidjela da nešto šiva, osim sitnica poput porubljivanja tende za balkon ili platnene rolete za prozor na vratima kuhinje.

Još dok sam bila mala, mala, sjećam se da je mama dosta šivala. Na jednoj slici sa vjenčanja mamine mlađe sestre, stojimo pred crkvom sv. Marka, moja sestra i ja, s kahlica frizurama, odjevene u identične blijedo ružičaste majice kratkih rukava i suknjice od tamnocrvene tkanine s uzorkom sitnog raznobojnog cvijeća, a kraj nas stoji jako trudna, noseći u trbuhu moju drugu sestru, mama, u trudničkoj haljini od istog materijala kao naše suknje.

A onda je neko vrijeme Slavica služila samo za povremeno porubljivanje i krpanje, sve do velikog come backa u stilu velike, na neko vrijeme zaboravljene, filmske zvijezde početkom moje srednje škole, kad sam je ja “prisvojila”.

Uglavnom, Slavica je sa mnom već jako dugo. Jednom godišnje (jednom u dvije godine, ako ćemo iskreno) odnesem je na servis u Bagat na Kaptolu. Kad sam bila mlađa, ali već iskusna švelja, palo mi je na pamet, O, svetogrđa!, kupiti neku novu, elektroničku mašinu, ali mi je striček koji popravlja mašine rekao, citiram: “ Nemojte biti luda! Pa ovo vam je cijela mašina od čelika, to vam se praktički ne kvari! Ove nove, elektroničke, svako malo vam nekaj ode!“.

I tako, zaključila sam da nema potrebe da budem luda , barem ne više no što jesam :-). i nastavila se družiti sa Slavicom i dalje, jer… SLAVICA JE ZAKON!

sivaca-masina-bagat-super-slavica-555-slika-47717429

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *