Koji je vaš odgovor na pitanje iz naslova? Moj je: NIKAD DOSTA! A, sad, sretna vijest: sašila sam dugačku suknju! Da, napokon! I ja kažem. I moja prijateljica također. 🙂 Štoviše, prijateljica tvrdi da je na glas uskliknula kad je pročitala moju poruku. Zašto je to tako sretna vijest? Pa zato što mi daleko više od jakne s ananasom ili redizajniranog pulovera, treba dugačka suknja, tj. više njih, ako ćemo iskreno. Od takvog viška, glava ne boli… 😀
No, prije no što vam pokažem uradak, i ovaj put sam imala neobičan poticaj, svojevrsni spiritus movens. Njih.
Da. Još jedne čizme. Ali, pokušajte razumjeti, koštale su samo 25 kn(kupila sam ih u Textile Houseu), kožne su iznutra i izvana, nove novcate i- zbilja posebne. Na slici djeluju tamnije, okerastije,ali zapravo su Timberland žute boje. Uprkos glasu razuma koji je, ne šaptao, nego urlikao:” NE TREBAJU TI xyz%&xy-TE ČIZME!”, kupila sam ih. Brand se zove “Kiss my feet! XX”, ali tražeći nešto više o njemu, uspjela sam naći samo bezbroj fetišističkih stranica vezanih za ljubljenje stopala. Kako god, nomen est omen, fakat ti ljube stopala, tj. zbilja su udobne.
Prvotno oduševljenje je malo splasnulo kad sam skužila shvatila da su sve moje duge dnevne suknje prekratke za ove čizme, pa sam brže-bolje odlučila poduzeti nešto po tom pitanju. Odlučna u namjeri da što prije izvedem ljepotice, odlučna da sašijem prikladnu suknju, iz Divine špilje s tkaninama izvukla sam ovaj štof. 
Plavo-siv, s oker isprekidanim crtama, učinio mi se kao odličan par čizmama. I ima ga puno. nekih 2,30 m. Puno, da. Dovoljno za dugačku suknju, ma… I previše! Napravila sam ražanj bez zeca!
Odlučila sam se za kroj iz prastare Burde, iz veljače 2005. g.. Ovaj:
I iako ste na prvu zbunjeni, sjetite se bijele balon suknje i da ono što trebate gledati, jest tehnički crtež. Po ovom kroju sam sašila puno suknji, i ljetnih i zimskih. Pa, zašto ne bih još jednu?! Ovaj put, produženu verziju. 🙂 Izvadila sam kroj, produžila ga za 40-ak centimetara,
i nakon sreće što je taj, meni najmrskiji, dio posla gotov, ustanovila da mi kroj ne stane na tkaninu. Što?! Da! Upravo je takva bila i moja reakcija. Naime, planirala sam krojiti tako da stavim kroj na pregib materijala(pogledajte sliku suknje iz Burde), dakle da nemam šav po sredini. Ali, donji, produženi dio suknje, je širi od, standardnih, 140 cm tkanine. Mogla sam, možda, pomno planirajući, krojeći svaku četvrtinu zasebno, stisnuti, nekako, četiri četvrtine, ali demotivirana činjenicom da umjesto planiranih 2 dijela, trebam iskrojiti, ne računajući dvije pasice, 4 dijela … sve sam ostavila. I dva dana prokrastinirala. Čizme sam nosila na crne trapke što je isto super kombinacija! Kad sam se ispuhala, ponovno sam posegnula u Divinu špilju i izvukla četiri restla; dva plava i dva siva. Ovaj štof će doći na red nekom drugom prilikom.
A sad malo o restlovima. Svjetlije plavi je šatiran i filcast na dodir, drugi, tamnije plavi je kao neki saten na koji je napeglana druga, topla tkanina i sivi, koji je na naličju crn i gladak s malim bijelim dlačicama. Čudaci. 🙂 Kupila sam ih davno u Emporiju i baš mi je drago da ću im konačno udahnuti život. 🙂
Iskreno, nisam puno razmišljala kako ću iskombinirati boje. Krojila sam tako da sve stane. 🙂 Osim jedne četvrtine, sve ostale su krojene iz dva dijela. Važno je napomenuti da sam, nakon što bih prišila dijelove, dobro zapeglala na spojevima. Iako se tako ne čini na fotografiji, i siva polovica je načinjena iz dva dijela.
Stavila sam i podstavu, naprosto zato da bude još topliji. Treba izdurati hladnoću na Adventu u Zagrebu. 🙂 Za razliku od nekih drugih šoseva suknji šivanih po ovom kroju, ovoj nisam pojačavala pasicu flizelinom, naprosto zato jer nije bilo potrebe- tamnoplava tkanina je već sama po sebi vrlo čvrsta.
I evo ga, to je moj šos moja suknja.
Nije jedan od onih za kojim će se svi okretati, ali mislim da ću ga nositi dugo. I svaki put će izgledati malo drugačije u kombinaciji s nekim drugim parom od mojih xyz%&xy čizama. 😀 Uz ove čizme ima vibru Marlboro woman. Fotografije mu ne laskaju, no uživo izgleda fino i cool u isto vrijeme- baš kao i vlasnica. 😉 Palo mi je na pamet skratiti ga, ali bilo mi je žao, radije ću sašiti još jedan, nešto kraći u kojemu će čizme doći još više do izražaja. 😀
A, kako sve dobre stvari dolaze u 3 (u puno bajki i u 7, ali nećemo pretjerivati) komada, možda bih, sad kad me krenulo, mogla sašiti još koju dugačku suknju. I ubiti dvije muhe jednim udarcem; imati puno novih suknji i manje tkanina u špilji. 🙂 Možda. Idem malo kontemplirati o tome obasjana sjajem lampica s papirnatom čašom iz koje se puši bijelo kuhano vino i uživati u histeriji Adventa u Zagrebu. I ne želim čuti vas Grincheve da je gužva i grozno. Je, gužva je, i konzumeristički je(a znate da ja to zbilja ne volim) ali je i lijepo, i grad doista živi. A ChristmasLightgazing, kao zimska varijanta sungazinga, je u najmanju ruku ljekovit. 🙂 Bar za mene. 😉 Probajte buljiti i lampice i biti loše volje. A-a, ne ide! 😉
Idem sad na kuhano vino! Do sljedeće suknje! Nadam se, prije Božića 2016.! 😀