Puno mojih prijateljica i prijatelja potražilo je sreću u nekim drugim zemljama. Neki zbog egzistencijalnih razloga, neki zbog srca, a neki iz oba razloga. Prijateljica za koju sam sašila ovu haljinu je, trbuhom za srcem, otišla u Norvešku. Iako kilometrima daleko, zahvaljujući modernoj tehnologiji, još smo uvijek jako blizu. Već znate da ne šijem često za druge, no ova prijateljica je iznimka koja potvrđuje pravilo.
Naime, ta moja prijateljica posjeduje i nosi, ne-znam-ni-sama-koliko odjevnih predmeta koje sam ja sašila-neke od njih je dobila kao poklone za rođendane, a neke od njih je naslijedila od mene. Često se događa da u naponu kreativnosti sašijem nešto u boji, odjenem jednom-dvaput i… zaključim da je baš divno, ali da se ja ne osjećam dobro u tome. I, onda većinu tih stvari proslijedim njoj, jer baš zato što bih uložila puno truda, i baš zato jer su mi lijepe, nisam htjela da čame u ormaru. Uglavnom, prije selidbe, osim lamentiranja o hladnoći, prijateljica je lamentirala o nemogućnosti da cijeli život(čitaj: sve haljine) preseli na prilično udaljeni kutak svijeta. Naime, svi znamo koliko su avionske kompanije krajnje nerazumne, i nije im jasno koliko ti haljina treba za život. 😉
Inače, imamo prilično različit ukus, pa njezin najčešći komentar na moje izbore je: “Ali, to je CRNO?!”, a moj na njene: “Pa, ono, malo izgleda k’o narodna nošnja…”. Selidbom u daleku Norvešku se i stil “pročistio”. I dalje voli boje, ali i puno neboja, u obliku točkica i prugica, uvuklo se u njezin ormar. Kako se bližio prijateljičin rođendan, već neko vrijeme sam razmišljala o točkastoj/prugastoj haljini koju ću joj sašiti. I, kako smo naučili od Paola Coelha, a onda i utvrdili gradivo u postu o traper jakni s ananasom, kad nešto želiš, svemir se uroti da to dobiješ! I, voila! Bila sam u Humani Novoj na Žitnjaku i tamo sam naišla na ovu tkaninu.
Čim sam je ugledala, znala sam; to je ta. Tkanina za Bubimirovo odijelo! 
Neeeeee, nego idealna tkanina za prijateljičinu haljinu! Prilično kruto platno, najvjerojatnije dekor tkanina; kao neka deblja verzija kepera. Idealno!
Kad se, kao u ovom slučaju, radi o pamučnoj tkanini, obavezno je treba oprati prije šivanja kako bi se, ako se treba skupiti, skupila. Ne znam točno koliko se ova skupila, ali ono u što sam sigurna jest da crne crte puštaju boju. Dakle, oprez kod budućih pranja!
Kroj po kojem ću šivati je iz talijanskog časopisa La mia boutique , broj od lipnja 2017.g. Jako volim taj časopis; možda čak više nego Burdu. Naime, krojevi osim što su maštovitiji, nekako bezvremenskiji, konstrukcijom krojeva bolje odgovaraju našem standardu građe tijela od Burdinog; npr. trup je duži, struk uži- prilagođeniji mediteranskom tipu građe. Ono što mu je mana, jest loš odabir tkanina i stajlinzi koji su zapeli u 90-ima. Često morate biti vrrrrrrlo maštoviti da biste zamisliti odjevne predmete sa slike u nekim atraktivnijim materijalima i prepoznali potencijal kroja. Ako ćete nešto šivati iz “La mia boutiquea”, imajte na umu da su talijanske veličine drukčije, tj. trebate oduzeti 4 od “naših” ili onih iz Burde; talijanska veličina 40 je “naša” 36.
Ovo je haljina za koju sam se odlučila:
I sad vi gledate haljinu i mislite: “Sirota ta njezina prijateljica! Sva sreća da daleko živi, pa će joj moći lagati da stalno nosi haljinu.” 🙂 Znam da vam se ne čini osobito atraktivna. No, polako! Ovo je tehnički crtež haljine:
Divan kroj, zar ne?
Originalna haljina se sastoji od dva sloja tankog pamuka, a kako ja šijem haljinu od ne samo debljeg, nego debelog pamuka, bez podstave, morala sam na orukavlje i vratni izrez prišiti kosu traku.
Uglavnom, osim što je odabir tkanine odigrao ključnu ulogu u konačnom izgledu haljine, odlučila sam dodati džep i prišivak u obliku cvijeća.
Za džep sam izrezala kroj od papira, prenijela ga na tkaninu okomito na smjer crta na haljini i zapeglala rubove.
Prišivak, točnije, dva simetrična prišivka, naručila sam s ebaya. 
Jedan od njih sam rukom prišila na suprotnu stranu od one na kojoj je džep.
Orukavlje, vratni izrez, rub haljine i džep prošila sam crvenim koncem.
I, evo je! Cvjetna Bubimira je gotova!
Kako se radi o debljem materijalu, a i kroj nije jako strukiran, može se nositi i u ovo, zimsko doba s košuljom ili majicom ispod, te nekim debljim čarapama, a u toplije vrijeme sama.
Kako vam se sviđa? Ja sam jako zadovoljna! Nadam se da ćemo uskoro moja prijateljica i ja, baš kao Bubimir i Lidija, ona u ovoj haljini, ja vjerojatno u crnom od glave do pete, stvoriti neke nove uspomene!
Do iduće avanture, uživajte!