U lipnju sam, nakon što sam pregledala ljetnu odjeću, odlučila sašiti mini kapsulnu kolekciju odjeće u nebojama. Sašila sam crne šos-hlače suknja hlače i… čekaj… i… to bi bilo to! Jednostavno, opet me obuzelo bojenje tkanina i umjesto mini kapsulne kolekcije u nebojama, sašila sam ovo:
‘Ajde, ova sivo- bijela haljina je u nebojama. Doduše, daleko od minimalizma. I, ako ćemo biti iskreni, jedino nju sam svjesno isplanirala; sve ostalo je bilo trenutak kaprica! Kao i moja nova plava haljina.
Najbolje od svega, sama sebi sam rekla da mi ne treba još jedna ljetna haljina. Uz ove nove, nosim i sve prošlogodišnje i one prije dvije godine i… shvatili ste, ne oskudijevam u ljetnoj odjeći. Pogotovo statement ljetnoj odjeći. Odjeći koja izgleda kao kostimi iz serije “Smrt na otoku”. Ali, što da vam kažem, bilo je jače od mene!
Neplanirano, bila sam par nekoliko dana na Ižu.
Već sam jednom opjevala ljepotu ižkog mora svojom shibori tirkiznom suknjom,
ali vrativši se u Zagreb, mislima još uvijek plutajući u tirkiznom prostranstvu,
krenula sam bojiti tkaninu. onako, bez plana što ću izraditi od nje. Kako bih dobila tu fantastičnu kombinaciju tirkizne boje s tamnoplavim dijelovima, u tirkiznu boju dodala sam nešto tamnoplave. Nakon što je tkanina kuhala već nekih pola sata, razrezala sam konac kojim je bila povezana i tako dobila tirkiznu sa tamnoplavim mrljama.
Poznata po tome da kad šijem po nekom kroju, moram napraviti n različitih varijanti, ponovno sam se uhvatila, četvrti put općenito, a treći ovo ljeto kroja br.109 iz Burde za svibanj 2020.g..
Napravila sam dosta izmjena, možda i najviše do sada.
Vratni izrez sam “produbila” u v-izrez, dijelove sa strane sam odrezala,
a donji dio krojen iz kosine, zamijenila naciganim nabranim pravokutnikom.
Razmišljala sam o dodavanju volana, ali prošla me volja. Mislim, nije da neću sašiti još koju haljinu po ovom kroju! 😀
S pojasom sam si dala oduška. Na krajeve sam dodala male, recimo, “suknjice”, svojevrsnu mini verziju donjeg dijela haljine.
I, evo je, u punom sjaju!
Moram priznati da mi je ova najdraža do sada! Iako, drage su mi i prošle dvije… nekako najmanje sam se “našla” s prvom, prošlogodišnjom, trava zelenom verzijom ovog kroja.
Iako inspirirana morem na Ižu, jako dobro se uklopila s porečkim morem! 😀
Milim da je ovo zadnja “ljetna” haljina ovog ljeta i da se bacam na jesenskije kreacije. Što točno, ah, tko će ga znati! 😀 Do tada… mislim da nema pjesme koja bolje pristaje ovoj haljini! <3