Oduvijek su mi bili privlačni second hand shopovi- trgovine rabljenom odjećom. Vjerojatno zato što sam voljela retro odjeću i to su bila jedina mjesta, ako izuzmemo skromno obiteljsko modno nasljedstvo, gdje sam mogla pronaći takvu odjeću.
Za razliku od nekih mojih prijateljica čije su mame i bake sačuvale hrpetine odjeće iz 60-ih i 70-ih, ja nisam bila te sreće. Prvi shs u koji sam ušla, bio je na Laščinskoj cesti. Bila sam srednja škola, točnije, 2.-3. razred srednje škole. Raspolagala sam s jako malo novaca, a tamo… Odjeća na kile. Raj! U dućanu su bile velike drvene kutije u kojima je odjeća bila nabacana; u jednoj košulje, u drugoj, haljine, itd. Odjeća načinjena od tkanine je imala jednu cijenu, odjeća načinjena od kože, nešto višu. Znala bih otići tamo s prijateljicom i provesti sate prebirući po moru odjeće. Prebacivale bismo tu odjeću s jedne strane na drugu, odvajale ono što nam se činilo da bismo trebale isprobati, a povremeno se šalile nudeći jedna drugoj neke preružne stvari s rečenicom “ovo bi baš bilo za tebe”. Svašta sam kupila u tom dućanu, ali dvije majice ću se sjećati, valjda, zauvijek.
To je doba kad je počinjalo rave ludilo i iako do tada punkerica, počela sam koketirati s raveom i odlaziti na techno partyje.
Rave je bio nešto novo, kao svojevrsna futuristička verzija punka.
Pletenice, Adidas majice i šuškavci, nakaradni “ribarski” šeširići, fluorescentni detalji, satenske hlače, predimenzionirane torbe, kratke bundice od umjetnog krzna, srebrno… ukratko, sve. Sve, ali sve, je moglo proći, ako si to dovoljno kreativno iskombinirao.
Sretnici koji su si mogli priuštiti nosili su, za tadašnje vrijeme, prilično skupe BadMad majice i stvari iz Super Stuffa i Energyja. Ostali- “snađi se druže”… I doista, ljudi su se svakako snalazili i bili vrlo uspješni u tome.
Ja sam u jednom od svojih posjeta shs-u, u moru rabljene odjeće izronila dvije predivne, pamučne, gotovo nove, Adidas majice. Jedna je bila bijela s tamnoplavim crtama na rukavima i tamnoplavim znakom, a druga tamnoplava s bijelim crtama i bijelim znakom. Savršeni uski kroj, ma, baš onakve kakve su trebale biti. Stvorene da se nose uz pionirske pletenice i zelene obrve. 🙂 I da vam svi zavide na njima. 🙂 I cure, i dečki.
To je bio moj prvi susret s kupovinom rabljene odjeće. Kad se zatvorio taj shs, osim kad bih se zatekla u inozemstvu, dugo nisam zalazila u neke druge takve trgovine, sve do totalne ekspanzije shs-ova u Zagrebu, zadnjih par godina.
I sad dok ovo pišem, preplavljuju me sjećanja na ta vremena; na partyje, pozitivnu atmosferu, i silan trud koji smo ulagali kako bismo izgledali posebno. Iako, sad mi je nevjerojatno da mi se sviđala ta glazba… U tolikoj količini. 🙂
No, činjenica je da mi u malim dozama i danas budi nostalgiju…