DIZAJN IZ LIJENOSTI ILITI ZVJEZDANA SUKNJA BR.3

Da moram izabrati što ne volim u procesu šivanja, to bi bile dvije stvari; već toliko puta spomenuta, moja averzija prema vađenju krojeva iz šnita krojnog arka na papir i- mijenjanje konca u endlerici.

Da, znam, problemi prvog svijeta.

Poželjela sam ljubičastu suknju. Ljubičasta mi je, vjerojatno, najdraža boja. Ne nosim je toliko koliko nosim neboje, ili, recimo, plavu boju, ali djelomično zato što na tkaninu u nijansama ljubičaste koje mi se sviđaju rijetko nailazim. Volim gotovo sve nijanse ljubičaste, no sklonija sam onom dijelu spektra od nijanse lavande pa do intenzivne purpurne ljubičaste.

Statistički gledano, moja bijela suknja sa zvijezdama, jedan je od ljetnih odjevnih predmeta koje najčešće nosim. Znate da imam i zimsku verziju, i razmišljajući tom logikom, bilo je za očekivati da ću sašiti još neku verziju Zvjezdane.

Možda jest logično, ali, zapravo, ova je suknja trebala biti sašivena po nekom sasvim drugom kroju.

I bez zvjezdica. 😀

Imala sam trake bijelog pamučnog platna kupljene na kilogram u dućanu TTT-a. Odlučila sam obojiti ih, a nakon toga spojiti u veće komade i potom krojiti. Tako je i bilo. Prije samog spajanja traka, ustanovila sam da mi je u endlerici crni konac. Već na samu pomisao na mijenjanje konca, došla mi je muka i rješenje se nametnulo samo od sebe; umjesto da endlam rubove, mogla bih napraviti francuski šav!

No, nakon što sam spojila trake francuskim šavom, sad mi više takva tkanina nije odgovarala kroju po kojem sam željela šivati. A znamo onu staru, “teško žabu u vodu natjerati!”, pa sam se okrenula dobrom, starom, već toliko puta prokušanom, kroju br.128 iz Burde za veljaču 2005. g..

Krojeći i šivajući suknju, pomislila sam, zašto ne bih našila zvjezdice?! Doduše, šljokičaste zvijezde koje sam prišivala na na prethodne zvjezdane suknje bile su već gotove, skinute s neke haljine kupljene u second hand shopu. Ovaj put ću ih morati izrezati od nekih iz zaliha šljokičastih tkanina koje skupljam ne bih li se jednom odlučila na na neku haljinu poput onih iz Temperley Londona. #yeahright 😀

Ova, s kombinacijom srebrnih i blijedo tirkiznih šljokica, učinila mi se idealnom.

Već sam od nje napravila jednu masku.

Tkaninu sam podlijepila flizelinom, kako bi se šljokice što manje osipale. Zaključila sam da nisam zlopamtilo jer se svaki put iznova uvjerim koja je muka rezuckati šljokice, točnije, kasnije počistiti.

I tako, uz malo rezuckanja i prišivanja, uz poprilično uzaludnog usisavanja, suknja je gotova! I, oduševljena sam njome!

Imam osjećaj, da ću se s njom često družiti, ne samo ovo, već i iduća ljeta! Moje oduševljenje dijele i ostali koji su je dosad vidjeli. Neki dan mi je nepoznata žena u tramvaju rekla”Gospodična, gledam vas još od Trga, imate prekrasnu suknju!” Na to je neka druga gospođa, dva-tri mjesta dalje viknula “Da, da, prekrasna je, i ja sam je gledala!” Ah, lijepo je čuti kompliment, pogotovo od osoba koje ne znaju da sam tu suknju sama sašila i nemaju drugog razloga za davanje komplimenta, osim toga što im se suknja doista sviđa.

Bill Gates je često citiran: “Uvijek sam izabrao lijenu osobu za težak posao, jer će lijena osoba pronaći jednostavan način da to učini.” Iako je upitno je li Gates uopće to rekao, citat se još uvijek ponavlja – i to je zato što u tome ima neke istine. Sigurno ima, ali u ovom slučaju, ja sam svojom lijenosti zakomplicirala proces! Ali, ne žalim! Do idućeg projekta,

2 thoughts on “DIZAJN IZ LIJENOSTI ILITI ZVJEZDANA SUKNJA BR.3”

Leave a Reply to Ana Marija Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *