TORBA ZA SVJETSKU PUTNICU ILI MANJE FINA TORBA

Znate kako među prijateljima imate one s kojima su vas povezali slični interesi, s nekima se izvrsno nadopunjujete u različitostima, a neki od njih su vaša ogledala. E, pa imam jednu takvu prijateljicu-ogledalo s kojom se odlično razumijem. Vjerojatno zahvaljujući sličnom odrastanju i sličnim moralnim načelima, to je jedna od osoba s kojom mogu podijeliti sve. Više ne živimo u istom gradu, čak ni istoj državi, ali zahvaljujući whats appu, većinu vremena smo povezane i in the loop.

Kad šijete, od vas se nakon nekog vremena očekuje da ćete za rođendane, Božiće ili eto, tako, iz čiste ljubavi, tu i tamo izraditi nešto i za vama bliske osobe. I tako jednom prilikom, porukirajući se sa tom svojom prijateljicom, užasno jako uzbuđena što mi je izvanredno uspio rođendanski poklon za jednu drugu prijateljicu i šaljući joj slike haljine koju sam sašila,

ona mi je napisala nešto poput:

“Ja stvarno ne vjerujem! Drugima stalno izrađuješ poklone, a meni ne!”

Tu je uslijedilo nabrajanje koji su to sve “drugi”, i što reći, osim, guilty as charged… I posuti se pepelom i zavapiti:  Mea culpa, mea maxima culpa… Zapravo, osjećaj krivnje se umanjio kad sam se sjetila da sam joj svojevremeno poklonila torbu  koju sam  izradila. Za koju je zaključila da je prefina za svaki dan. Za sve vas koji ste sada zamislili večernju torbicu, ne, torba je vrlo dnevna, ali eto… Jel’ to znači da je vrijeme za novu torbu? Neku više za “svaki dan”? 😉 Tom misli se bavim već duuuugo, ali kao Njezino Veličanstvo, vrhovna vladarica carevine Prokrastinacije, hm, pa da, odgađala sam to uspješno ne-želim-reći-koliko-dugo-toliko-je-sramotno.

Dakle, jednostavna torba za “svaki dan”. Što je jednostavnije od torbe za plac? Ništa. Možda najlon-vrećica. 🙂 I tako sam se odlučila za jednostavni  kroj, baš kao za  torbu za plac tržnicu. Kako je moja prijateljica prava svjetska putnica i želja joj je proputovati svijet u kamperu, odučila sam na torbu našiti aplikaciju VW kampera. Prvo torba, pa onda put oko svijeta. Baby steps… 😉

Iako na internetu možete pronaći bezbroj krojeva za takve torbe, začudo, ja sam ovaj izradila sama(treba mi neko vrijeme da krenem, ali onda sam nezaustavljiva 🙂 ); nacrtala sam četverokut visine 40 cm i širine 38 cm. Pri krojenju sam na vrhu četverokuta ostavila dodatnih 4 cm ruba, koje sam dvaput presavinula.

Trake za ručke su široke 2 cm, no zapravo, treba iskrojiti ukupno 8cm širine jer ćete ih 4 puta presavinuti. Dužina traka je bila  70 cm, ali s obzirom da 4 cm prišivate na torbu, na kraju, ispadne nekih 62 cm. Džep sam nacrtala tako što sam uzela knjigu čije su mi dimenzije odgovarale i precrtala je. 🙂

Na internetu sam pronašla dosta  mustri predložaka aplikacija kampera, ali sam na kraju, u Burdi za svibanj 2016. koju sam nedavno kupila, naišla ovaj predložak.

U originalu, to je futrola pokrov za šivaću mašinu. Mrvicu sam ga modificirala; dodala sam znak VW u obliku srca,  gumbe kao dodatna svjetla, i puse i zagrljaje na registarskoj oznaci. 😀

Tkanine koje sam koristila za aplikaciju podložila sam flizelinom. Flizelin je vrsta netkanog materijala, koji se koristi kao podloga, uvijek uz onu stranu materijala, koja se ne vidi, na naličju. Koristi se na mjestima, gde je potrebno ojačati materijal, učiniti ga čvršćim i izdržljivijim; primjerice kragne, rupice za dugmad i općenito bilo gdje gdje bismo željeli da je tkanina čvršća. Pogodan je kao podloga kod onih materijala, koji su skloni istezanju. Postoje različite vrste i debljine flizelina, namijenjene različitim vrstama tkanina. Ja sam svoj kupila u TKIP-u .

Tkanine za torbu i aplikacije kupila sam u TTT-u, u njihovom dućanu u Ilici 171. Tamo, osim doista prekrasnog tekstila za kućanstvo poput kuhinjskih krpa, posteljine i stolnjaka, možete naći i restlove tkanina koje kupujete na kilogram. Većinom su damasti i pamuci, ako imate sreće, u više boja. Inspiracija za moj camper bio je ovaj camper, iz filma Little Miss Sunshine.

Ako niste pogledali Little Miss Sunshine, vjerujte mi, morate! Zbilja!

Vratimo se na moj camper. Na bijelu podlogu prvo sam našila žuti dio campera i prozore, a zatim na žuti dio campera branik i svjetla, te naposlijetku izvezla brisače na prozorima i poljupce i zagrljaje na registraciju. Srce sa VW znakom sam prvo izvezla ručno, no kako nisam bila raspamećena rezultatom, već izvezeno sam još jednom prošila gustim cik-cak bodom. I našila još dva dodatna gumba kao ne-znam-kako-se zovu- ta svjetla.

Iako je kroj kao za  torbu za plac, stavila sam podstavu. Otkud mi tkanina za podstavu, doista ne znam. Tj. znam. Iz moje kolekcije tkanina. Od tko-zna-kada! 🙂 Da sam tražila takvu, tj. neku koja bi idealno pasala uz tkaninu od koje sam izradila vanjski dio torbe, vjerojatno ne bih našla bolju. Naposljetku, dodala sam i jedan džep. Jer, džepova nikad previše, zar ne? 🙂

U nadi da je ova torba manje fina i da će proputovati puno mjesta na ramenu moje prijateljice, idem slušati Ryana…

On kuži nas, cure koje šivaju. 🙂