REMONT BIJELE KOŠULJE ILI O POKLANJANJU

poklon

Svima nam se na riječ “pokloni”  zacakle oči. Tko ne voli dobivati poklone? Ja volim! 🙂 Ali možda još više dobivanja poklona, volim poklanjati. I ne, ovo sad neće biti post ja-sam-tako-plemenita. Mislim, jesam. Tj. barem težim tome. ;-D Ali, kad se o poklanjanju radi, priznajem, razlog  je u potpunosti sebične prirode; divan je  osjećaj nego kad nekoga iznenadiš i oduševiš, i kad si ti, tj. tvoj poklon, zaslužan za to cakljenje u očima.

present

Živimo u neromantičnim vremenima kad često jedni drugima kupujemo stvari za koje znamo da ih želimo. Štoviše, znam dosta ljudi koji „naručuju“ poklone od svojih boljih ili gorih polovica, prijatelja, roditelja… Ja se više volim iznenaditi. I mislim da poklon nije samo stvar koju poklanjaš, već i ideja koja stoji iza tog poklona, izraz kreativnosti i utrošenog truda i vremena, a naposljetku- to je ono najvrijednije. Znalo mi se dogoditi da dobijem neke poklone koje možda sama ne bih izabrala, ali samim time što sam prepoznala što je pjesnik htio reći tj. što je ta neka osoba imala na umu, poklon bi mi odmah postao drag. I, iskreno, ne vidim svrhu poklanjanja samo reda radi. Kad nekome nešto poklanjam, razmišljam mjesecima unaprijed. S vremenom sam naučila da sve ingeniozne ideje koje mi padnu na pamet, zapišem, jer ako ne zapišem, a rođendan je daleko, ideje ispare u nepovrat. 🙂 Većina odraslih ljudi, sve što im doista treba, kupi sama. I zato se trudim pokloniti nešto što osoba kojoj poklanjam niti ne zna da „treba“ ili nešto što voli, ali je teško nabavljivo ili naprosto, nije visoko na listi prioriteta.

Povod ovom postu je rođendan moje drage prijateljice koja, za razliku od mene, ne voli iznenađenja. Ona je djevica po horoskopu, što objašnjava njezinu praktičnu prirodu, i s godinama poznanstva i puno, puuuuuno rođendana, naučila sam da joj trebam pokloniti nešto što znam da želi. Točnije, što kaže da želi. 🙂 Da, moj blizanački genijalni talent za kupovanje i biranje neobičnih i produhovljenih poklona odlazi u vjetar. 🙂 Ili… možda i ne!

Pa, eto, kupila sam joj nešto što jako želi(kaj vas briga kaj, ali samo da znate, baš je super! 🙂 ). Često poklanjam “višečlane” poklone, pa tako i ovaj put. Pridodala sam misterioznom poklonu  još i jednu bijelu, mušku košulju koju sam kupila u second hand shopu. Baš poput mene (Srebrna krila bi rekla “kao ja” 😀 ) moja praktična prijateljica gaji naklonost prema muškim košuljama. Baš poput mene, Audrey

12260406_f520

i Brigitte. 😀tumblr_me7xk3U8nM1r2bruto1_500

Već ima jednu bijelu mušku košulju, no znate ono, kad vam se danima nosi baš jedna te ista stvar?  Kad je riječ o bijeloj košulji, i s obzirom na osjetljivost iste (čitaj:zmaže uprlja se u roku dok kažeš keks), korisno je imati barem dvije. Ili tri. Četiri? 😉 Ma, po mome, bijelih košulja nikad dosta!

I, vjerujte, pronalazak ovog, dodatnog poklona je iziskivao daleko veći trud. Naći što klasičniju, dobro očuvanu košulju prave veličine, na kraju, nije baš bilo tako jednostavno. Zašto joj nisam kupila mušku košulju u dućanu? Zato jer bi to bilo tako uncool… 😉

Kako već ima jednu mušku bijelu košulju, odlučila sam ovu ukrasiti tj. učiniti je posebnijom. Otparala sam postojeći džep i prema njemu iskrojila drugi, od tkanine s uzorkom srčeka.

Dva srca koja se dodiruju, opšila sam crvenim koncem.

I… custom made džep, pa i košulja, je gotova!

Nije loše, zar ne? 😉 Zapravo, toliko mi se sviđa, da mislim da ću uskoro i sebi napraviti neku takvu. 😀

A kako vi izabirete poklone? Kontemplirate? Osluškujete? Pitate? Napišite mi u komentarima!

2 thoughts on “REMONT BIJELE KOŠULJE ILI O POKLANJANJU”

  1. Tijekom cijele godine kupujem poklone za koje znam da će se određenoj osobi svidjeti bez obzira koliko je dugo do sljedećeg rođendana. I ne volim kad osoba ne pazi na moje životne izbore i ne volim kad me pitaju što bih htjela,ili još gore: što mi treba? Treba mi da me ne pitaš što mi treba!

Leave a Reply to admin Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *