Svi vi koji nešto izrađujete, znate da ponekad ono što počnete izrađivati, ne ugleda svjetlo dana. U nekoj fazi zapne; ne ide, pa ne ide. U takvim slučajevima, iskustvo me naučilo, treba ostaviti predmet po strani i pričekati da Muza sjedne na rame. No, tu postoji i zamka; nedovršeni projekti često ostaju upravo to: početno uzbuđenje splasne, u međuvremenu počneš izrađivati nešto drugo i… prošla baba s kolačima!
Continue reading “KRAJNJE EKLEKTIČNA SUKNJA ILI SUKNJA OD ZAVJESA”Category: (r)u(k)omtvorine
SUKNJA OD IKEINOG DEKORA ILI ŠOS IZ OČAJA
Ah, prošlo je više od mjesec dana od crne haljine s volanom! Nemojte misliti da nisam imala ideja, štoviše, mnoštvo ih se, baš poput nadobudnih pčelica, bjesomučno rojilo u mojoj glavi, povremeno se međusobno sudarajući i pitajući se, kad će doći na red.
No, kako zbog objektivnih okolnosti, čitaj: nedostatka vremena, tako i zbog moje kronične “boleštine”- prokrastinitisa, od realizacije ni “r”. Jednostavno se nisam mogla pokrenuti. A onda sam se sjetila onoga što savjetujem početnicima kad me pitaju kako početi sa šivanjem; uvijek savjetujem da se počne s jednostavnim projektom za čiju realizaciju neće biti potrebno puno vremena i umješnosti kako bi im rezultat bio poticaj za idući projekt. Daleko sam od početnice, ali prokrastinitis je uzeo maha i odlučila sam primijeniti svoj vlastiti savjet i izraditi nešto jednostavno.
Iako mi je glava puna kompliciranijih projekata(da, da, većinom haljina, znate me već :-D), odlučila sam se za ovu, doista jednostavnu, suknju. Model je br.123,
iz Burde za kolovoz 2016. g.
Tkaninu, Ikein dekor, kupila sam već poprilično davno u Humani Novoj. Kupila sam dva prilično velika komada. Ne znam čemu je bilo namijenjeno, ali sa svih strana tkanina je bila porubljena. Ove fotografije sam pronašla u bespućima interneta.
Čemu god bilo namijenjeno, jako mi se svidjelo, i predosjećam da će efektno izgledati kao odjevni predmet. Ovo je jedan od projekata, kod kojeg nisam morala štedjeti na tkanini i kombinirati kako da sve krojne dijelove uklopim u (pre)malo materijala.
Pa, krenimo; kroj se sastoji od 2 dijela, no, naravno, ja ne bih bila ja, kad ne bih napravila barem male preinake, pa sam stražnji dio krojila iz dva dijela jer sam kopčanje premjestila straga. Dodala sam i džepove u šavu. Zašto? Pa, kakvo je to uopće pitanje?! 😀
I zadnja promjena; produžila sam suknju za nekih 15-ak cm.
Nije bilo nikakvih drama, ali na to sam i računala kad sam izabrala ovaj kroj. Trebalo mi je nešto što ću brzo završiti i što će me potaknuti da nastavim u revijalnom tonu. 😀
Kako je tkanina pamučna, ali i prilično debela, vjerujem da ću baš i kao akvarel tregeršos, i ovu suknju iz očaja nositi puno; prikladna je za veći dio godine; možda nije baš za +30 ili -5, ali sve ostalo između tog dvoje, između prolazi.
I, iako je nastala iz očaja, ova suknja nikako nije očajna! Sviđa mi se kroj, pa predosjećam da ću napraviti još koju suknju. Možda crnu? 😉
A ovo smo suknja i ja!
Odlično izgleda na salonke,
onako damski, kao suknja za finu gospođu, onoliko koliko fine mogu biti gospođe u komandosicama. 😀
Vjerojatnije je da ću je za svaki dan nositi na balerinke,
a, najčešće, na tenisice!
Znate u čemu sam doista dobra? Puno bolja nego u šivanju? Ne pada vam napamet?
Ono u čemu sam doista dobra, jest davanje savjeta. Ovaj savjet samoj sebi, bio je više no uspješan jer kreativnost se radom samo množi, tako da sad osim n-tog novog projekta u glavi, imam i novopronađeni elan da ga i ostvarim! Juhu! Do tada…
CRNA HALJINA S VOLANOM ILI ZIMSKA HALJINA
Gotovo cijeli život, moja top lista godišnjih doba izgledala je ovako:
1.proljeće
2.ljeto
3.jesen
4.zima
Cijeli život, do prije 6 godina. Onda sam nekako počela uživati u svim godišnjim dobima. Da, čak i zimi. Mislim, lakše je kad shvatiš da, ako se prikladno odjeneš, neće ti biti (toliko) hladno. Osim u kuhanom vinu, počneš uživati i u drugim zimskim radostima. Ovo sam ja. Prije 6 godina, na vlastoručno napravljenom prijestolju od snijega.
Sretna sam i vesela. No, ove godine nije tako. Stalno imam osjećaj, ukoliko nisam zabundana k’o medvjed, da sam u grču od hladnoće. Continue reading “CRNA HALJINA S VOLANOM ILI ZIMSKA HALJINA”
ROĐENDANSKA SUKNJA ILI SUKNJA SA ZECOVIMA
Znaaaaaanam da se kaže zečevi! 😀
Već znate da su moji prijatelji raseljeni po svijetu(počinjem se pitati je li možda fakat problem u meni, a ne u očajnoj socio-ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj? 😀 ). E, pa prijateljici kojoj jedinoj šijem, je rođendan. Sjećate se Bubimire? E da, to je doba godine, i ja sam se bacila na posao.
Razmišljala sam o nekoj kombinaciji s točkicama, ali haračeći Humanom Novom, naišla sam na ovu dječju suknjicu. 
Continue reading “ROĐENDANSKA SUKNJA ILI SUKNJA SA ZECOVIMA”
HALJINA ŽIVOTINJSKOG UZORKA ILI ZLATOPJEGA HALJINA
Već ste sigurno primjetili da kad mi se neki model svidi, napravim ga u više komada. Nek’ se nađe. S obzirom na moje oduševljenje tamnoplavom haljinom, bilo je za očekivati da ću sašiti još koju po Burdinom modelu 101 iz broja 10/2014. Bilo je za očekivati, ali poznajući mene, ne baš tako brzo. 😀
No, božićno je doba i evo, čuda se događaju. 😀
Iskreno, nisam puno planirala; jedan dan mi je Muza sjela na rame i počela sam šivati haljinu oko 19 h navečer. Uz gleduckanje televizije, idući put kad sam pogledala na sat bila je ponoć, i haljina je većim dijelom bila gotova. Da, vrijeme brzo prolazi kad se dobro zabavljaš. 🙂 Continue reading “HALJINA ŽIVOTINJSKOG UZORKA ILI ZLATOPJEGA HALJINA”
JEDNOSTAVNA TAMNOPLAVA HALJINA ILI TRI HALJINE U JEDNOJ
Prošlo je mjesec i pol od zadnjeg posta. Hektičnih mjesec i pol. Svašta se izdogađalo i jednostavno, kad bih i našla nešto vremena, često mi se nije dalo. Znala sam prije imati i duže pauze, ali tada uopće ne bih šivala, a sada… Reći ću samo, u nekom trenutku više nisam bila sigurna šijem li ja haljinu, ili ona mene. Svaki dan, ok, ne svaki, svaki četvrti dan bih nešto proprčkala i tako dan za danom. Ne sjećam se da sam i jedan drugi projekt ovako dugo razvlačila. Sigurno jesam, ali se ne sjećam. 🙂
Ako pratite moj Instagram profil (ako ne pratite, počnite… pretty please 🙂 ), primjetili ste da, osim kad nosim stvari koje izrađujem, najčešće sam u nebojama. Najbolje se osjećam u njima. Zašto ne šijem više u nebojama? Pa, zato što češće šijem zato što imam potrebu kreativno se izraziti, nego zato što mi je potreban novi odjevni predmet. E, pa, ova haljina mi je baš trebala. Baš takva, jednostavna, jednobojna haljina, koju ću ovisno o obući i dodacima, moći nositi u različitim prilikama.
Dakle, odlučila sam sašiti haljinu. Tamnoplavu. Nije neboja, ali je toliko tamna tamnoplava da je gotovo crna. Nakratko skrenuvši sa samozadanog puta iskoristi-tkanine-koje-gomilaš-godinama, kupila sam u TKIP-u restlove prekrasnog tamnoplavog štofa; 98% vuna-2%elastin. Prije krojenja, tkaninu sam oprala u perilici na 40 stupnjeva da se skupi što se treba skupiti jer i haljinu namjeravam tako prati.
Kroj je iz Burde za listopad 2014. godine, broj 101. I doista je divan. Zapravo, toliko je divan da mi nije jasno kako to da nikad prije nisam šivala po njemu. 
Označen je s tri točke, što bi značilo da je namijenjen iskusnijim šveljama, a osim kuta u kojem se gornji prednji dio spaja s donjim dijelom gornjice, ne vidim neki problem. A opet, i taj kut je nešto što mene živcira; nekome drugome vjerojatno ni to nije problem. Sve ostalo je doista jednostavno. Spajaš dijelove.Njih dvanaest. 🙂
Ono što sam promijenila je dužina haljine-dodala sam nekih 30-ak cm. Sve ostalo je baš kako je u kroju. Da, i to se dogodilo! Nevjerojatno, ali istinito! 🙂
I sve je teklo po planu, koliko može teći, kad plana, zapravo, nema. 🙂 I kad putujete na odredište s Hrvatskim željeznicama. 😀
Moram spomenuti da nikakvih posebnih iznenađenja nije bilo, osim što sam rukave, da bi ih mogla uglaviti, morala nadržati, što nije navedeno niti u krojnoj shemi, a ni u slikovnom uputstvu.
Već spomenuti kutevi u kojima se spajaju gornji i donji dio prednjice, nisu ispali strašni. Bolje izgleda uživo nego na fotografiji.
Nedavno sam u Humani Novoj našla neke lijepe kravate.
Ako vam treba kravata, tamo je izbor, u najmanju ruku, nevjerojatan! Odmah sam počela razmišljati kako da ih iskoristim. Odlučila sam napraviti kragnu s dva lica koju ću po potrebi, i rasporedu zvijezda taj dan, stavljati ili ne stavljati na haljinu. S jedne strane će biti ova divna kravata s balonima na vrući zrak,
a s druge, ista tkanina od koje je načinjena i haljina, izvezena fluorescentno ružičastim koncem.
Rasparala sam kravatu, za jednu stranu kragne sam morala spajati više dijelova; ukoliko nešto izrađujete od kravata, pazite, kravate su krojene u šrek iliti u koso.
I, evo je, jedna kragna s dva lica!
Ovo je moja nova haljina za koju već sad mislim da će mi postati nova “uniforma”.
Uz druge cipele i remen, s plavo-crvenom kragnom moja haljina izgleda drugačije.
Upozorenje svima koji ne razumiju scandi chic i nošenje tenisica na lijepe haljine, pripremite se na promjenu mišljenja! 😀 😀 😀
I dok moja prijateljica I. žali za vremenima kad si se nekoga mogao odreći preko novina, ja okrećem očima i simultano, kragnu na drugu stranu, te oblačim sporne tenisice… 😀
Tri haljine u jednoj! 🙂
Znate me, haljinu ću, vjerojatno, najčešće nositi bez kragne, ali lijepo je imati dodatne opcije.
Jako sam zadovoljna, čak u ovoj navali oduševljenja razmišljam o tome da sašijem još koju. Megalomanka, što drugo reći?! 😀
Mislim da bi ovaj kroj odlično izgledao i u kombinaciji tkanina različitih boja.
Vidjet ćemo, nadam se uskoro!
AKVAREL TREGERŠOS ILI SUKNJA ZA SVAKI DAN
Odmah na početku, ispričavam se što sam nas zacoprala. Nakon moje jadikovke o vrućini, došla je ova nagla promjena vremena. Oprostite još jednom. Ne znam za vas, ali ja sam, eto, priznala djelomični poraz i obukla tenisice i potkošulju, ali još uvijek se ne odričem golih nogu. U prošlom postu sam, još uvijek u stvaralačkom zanosu, najavila da ću se baciti na šivanje još barem tri(6) suknje po modelu 119 iz Burde 5/2012. Doduše, to što sam najavila ne znači nužno da će se ostvariti, ali evo, čuda se događaju i Dive imaju svoje manje ćudljive trenutke i odmah nakon one probne suknje, bacila sam se na još jednu suknju. Suknju ili tregeršos? He, he, polako, vidjet ćete! 😉
Ovaj put je to tkanina iz kolekcije Stockholm. Ovako tkanina izgleda na fotografiji s Ikeine stranice.
Continue reading “AKVAREL TREGERŠOS ILI SUKNJA ZA SVAKI DAN”
CRNA HALJINA S BIJELIM TOČKAMA ILI OVERSIZED HALJINA KOŠULJA
Primjetili ste da najčešće šijem haljine. Točnije, haljine košulje. Često i haljine košulje od košulja. E, pa ovo danas će biti još jedna haljina košulja, ali ne i haljina od košulja. 😀 I, sad vam riječ “košulja” zvuči potpuno čudno, zar ne? 😀 Haljinu iz prošlog posta sašila sam od Ikeninog stolnjaka, pa nastavljam u revijalnom tonu. 🙂 Ovu haljinu napravila sam, također, od komada Ikeinog kućanskog tekstila koji sam isto kao i prugasti stolnjak, pronašla u Humani Novoj. Tkanina je od pamuka, mislim da se radi o posteljnom platnu. Kažem pretpostavljam, jer je očito služio kao izložbeni primjerak i jer je bio bio sašiven kao neka manja zavjesa. Mislim da bi točan termin bio nazovi zavjesa. 🙂 Rasparala sam nazovi zavjesu i dobila popriličan komad tkanine. Dakle, ovako izgleda. 
Crna tkanina s nepravilno otisnutim bijelim točkama. Način na koji su otisnute, podsjeća me na otiske žigova od krumpira.
Continue reading “CRNA HALJINA S BIJELIM TOČKAMA ILI OVERSIZED HALJINA KOŠULJA”
REDIZAJNIRANA VOJNIČKA KOŠULJA ILI NOSIM SRCE NA RUKAVU
U nekom od mojih haračenja po second hand shopovima kad je sve po malo kuna, u potrazi za sirovinom, našla sam i ovu košulju. Ima nekih stvari kojima ne mogu odoljeti; jedna od njih(mnogobrojnih, mora se priznati 😀 ) su vojničke košulje. Maslinastih košulja i jakni imam doista puno i sve ih nosim. Volim ih odjenuti kako bih dress down, tj. učinila manje finom, dnevnijom, neku odjevnu kombinaciju. 
Continue reading “REDIZAJNIRANA VOJNIČKA KOŠULJA ILI NOSIM SRCE NA RUKAVU”
HALJINA OD ČETIRI KOŠULJE ILI SLADOLEDNA HALJINA
Svaki put- dakle četvrti, da budem skroz precizna- kad izrađujem haljinu od muških košulja, u procesu rada redovito padnem u egzistencijalnu krizu uz opetovano jadikovanje “Što je meni ovo trebalo?”. Očito imam neku mazohističku crtu kad nastavljam s tim mučenjem. 😀 Osim što, očito imam, za ovakav projekt, dovoljnu dozu mazohizma, imam i još muških košulja spremnih za transformaciju, pa ovo zasigurno neće biti zadnja reciklaža.
Danas su na redu četiri muške košulje sladolednih boja. 
Gledajući ih zajedno, odmah su me asocirale na sladoledni kup. A sladoledni kup me asocirao na neka davna vremena kad sam bila mala, a u Teslinoj ulici u Zagrebu, bio Ledo centar sa genijalnim sladolednim kupovima. Prigode kad sam tamanila te sladoledne kupove, nisu bile česte; obično bi išla s roditeljima tamo nakon nekog mojeg uspješnog nastupa sa plesnom ili dramskom grupom. U nekim običnijim prilikama, tamo sam jela sladoled “na kuglice”ili, doista poseban, pravi hit u to doba, “špageti” sladoled u super cool fora kornetu. Taj kornet je izgledao kao perilek za suđe i nigdje ga drugdje u gradu nije bilo. A sladoled je izgledao kao špageti, ili čak još više, kao velike debele gliste, ali s obzirom na to da se radi o sladoledu, pretpostavljam da je većini prihvatljivije jesti špageti sladoled nego, recimo, gliste sladoled. 😀
No vratimo se mom propitkivanju bitka iliti šivanju haljine; kao što već dah naslutiti, namučila sam se. Način izrade je sličan kao kod pretkodnih reciklaža- grunge haljine i haljine od divov(sk)ih košulja.
Kao i kod haljine od divov(sk)ih košulja, gornji dio čini košulja odrezana u visini struka kojoj sam dodala po dvije faldice i sprijeda i straga. Košulja od koje radite gornji dio, ukoliko je ne želite prekrajati, trebala bi biti ili vaše veličine ili, kao u ovom slučaju, tek malo komotnija.
Donji dio je kao i kod grunge haljine, kroj donjeg dijela haljine, točnije, podsuknja haljine br.109 iz Burde 12/2010. 
Ružičastim košuljama sam skinula rukave te umetnula komade tkanine na rupe od rukava kako bih dobila veću površinu.
Stražnji dio haljine je bio čista improvizacija, no, nije me brinuo konačni rezultat. 
Do samog kraja predomišljala sam se bih li skinula rukave, ali na kraju sam zaključila da će s dugim rukavima moći biti i proljetna, i ranojesenska haljina, a sad u ljeto, lako ih potfrknem.
Od ostataka ostataka tkanine, sklepala sam, jedva jedvice, remen. Na traku flizelina sam ljepila komadiće preostale tkanine, potom ih sve izrezala, spojila i stavila kopču koja možda nije najidealniji izbor, ali paše mi uz kosu, tako da sve u svemu, nije loše. 😀
I, evo je! Jako mi se sviđa i vrlo je udobna!
Iako je pozadina fotografija cigleni zid, pogled na haljinu me u mislima odvede na more i gotovo da u nosnicama osjećam miris soli, a na licu povjetarac. A uz tu maštariju, nema bolje glazbene podloge od ovoga: